Dok profesori srednjih škola u Unsko-sanskom kantonu štrajkom pokušavaju izboriti bolje uslove rada i dostojnija primanja, iz Sindikata stiže informacija koja otvara niz pitanja o odnosu vlasti prema obrazovanju i trošenju javnog novca.
Prema saopćenju Kantonalnog odbora Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, nauke i kulture USK, na sjednici skupštinske komisije jednoglasno je donesena odluka o povećanju naknada za rad u komisijama.
Vijest dolazi u osjetljivom trenutku, dok prosvjetni radnici pokušavaju postići dogovor o zahtjevima koji se odnose na njihov materijalni položaj i uslove rada.
Posebno je zanimljivo što, prema tvrdnjama Sindikata, prilikom odlučivanja o povećanju naknada nije bilo političkih neslaganja. Odluka je donesena jednoglasno, dok se rješavanje zahtjeva zaposlenih u obrazovanju suočava s dugotrajnim pregovorima.
Upravo na tu razliku upozoravaju sindikalni predstavnici.
Profesori, kako navode, ne traže nikakve posebne privilegije. Njihovi zahtjevi odnose se na pravednije vrednovanje rada i poboljšanje materijalnog položaja ljudi kojima je povjereno obrazovanje budućih generacija.
S druge strane, pitanje primanja izabranih predstavnika sve češće dolazi u fokus javnosti.
Sindikat u svom saopćenju spominje da se među građanima govori o mjesečnim primanjima pojedinih skupštinskih poslanika od 6.000, 7.000, pa čak i 8.000 konvertibilnih maraka. Ipak, jasno naglašavaju da ne žele iznositi neprovjerene podatke.
Zbog toga traže da poslanici javno objave koliko ukupno mjesečno primaju, računajući plate, paušale, naknade za rad u komisijama i sve ostale dodatke.
Takav zahtjev otvara sasvim legitimno pitanje transparentnosti. Građani koji finansiraju institucije kroz poreze imaju pravo znati koliko se javnog novca izdvaja za rad njihovih izabranih predstavnika.
Istovremeno, bilo bi važno da nadležni objave i samu odluku o povećanju naknada, kako bi javnost imala uvid u ranije i nove iznose, ali i razloge zbog kojih je povećanje predloženo.
U cijeloj priči možda je najvažnije pitanje kakvu poruku ovakve odluke šalju prosvjetnim radnicima.
Nastavnički posao ne završava se posljednjim školskim zvonom. Iza svakog časa stoje pripreme, odgovornost, rad s učenicima i obaveza da se mladim ljudima pruže znanje i podrška.
Zbog toga nezadovoljstvo zaposlenih u obrazovanju nije samo pitanje visine plate. Ono govori i o tome koliko društvo vrednuje profesiju od koje u velikoj mjeri zavisi njegova budućnost.
Iz Sindikata poručuju da obrazovanje ne smije biti posmatrano isključivo kao budžetski trošak, dok se za povećanje naknada izabranim predstavnicima pronalazi saglasnost.
Njihova poruka završava se rečenicom da se, očigledno, sve može kada se male ruke slože, uz žaljenje što takvog jedinstva nema i kada se odlučuje o obrazovanju, profesorima i učenicima.
Za sada su tvrdnje o povećanju naknada poznate iz sindikalnog saopćenja, dok službeni iznosi i obrazloženje odluke nisu predstavljeni u dostavljenim informacijama.
Zato bi odgovor nadležnih bio važan, ne samo zbog profesora koji štrajkuju nego i zbog svih građana Unsko-sanskog kantona.
Jer na kraju, pitanje nije samo koliko zarađuju skupštinski poslanici ili koliko povećanje traže profesori.
Pitanje je i kakve prioritete pokazujemo kada odlučujemo o raspodjeli novca iz zajedničkog budžeta.
A odgovor na to pitanje najbolje se vidi upravo u odlukama koje se donose.
Foto: Sindikat USK