Do nove, 2026. godine, je ostalo još mjesec dana, a republikanci bi najradije kada bi se u ponoć 31. decembra umjesto na 1. januar 2026. godine vratio na početak 2025. godine, kada je ova stranka bila na vrhu svijeta.
Prije samo 11 mjeseci, Donald Trump je bio 20 dana udaljen od preuzimanja mjesta predsjednika, a Republikanska stranka je imala većinu u oba doma američkog Kongresa. Prethodna godina bila je prilika da se kodificiraju mnoge stvari na kojima je Trump i osvojio izbore 2024. godine.
Međutim, u tih 11 mjeseci sve što je Republikanska stranka uspjela jeste da preda svu moć koju je imala Bijeloj kući, dok su njihovi kongresmeni i senatori igrali statiste u filmu Donalda Trumpa.
Naravno, kada vas predvodi karizmatična figura poput Trumpa, koja je pri tome i poznati egomanijak, to je i logičan slijed događanja, ali je bilo trenutaka kada su uzde trebali preuzeti oni koji to po američkom Ustavu imaju i pravo i obavezu.
To nisu uradili, a cijenu će platiti 2026. godine.
Bijela kuća vedrila i oblačila, Kongres ili šutio, ili simbolično podržavao
Sve stvari koje su obilježile prvu godinu Trumpovog drugog mandata došle su sa stola u Ovalnom uredu u formi izvršnih naredbi. Iako su nekoliko puta iza njega stajali republikanci iz oba doma Kongresa, oni su samo bili svojevrsna kulisa u sceni gdje su sve oči trebale biti (i bile su) na "The Donaldu".
Međutim, izvršne naredbe ne mogu biti zakon i ne mogu imati preveliku snagu, jer tako ne funkcioniše politički sistem SAD-a. Republikanci koji su imali snage da govore tokom prethodnih 11 mjeseci upozoravali su da se te stvari moraju kodificirati, odnosno pretvoriti u zakone, kako bi bile puno teže za srušiti.
Ironija ove situacije jeste da je Trump vrlo lako mogao sve odluke donositi i provlačiti kroz Kongres, gdje je imao otvorenu podršku kongresmena i senatora. Iza sebe je imao ozbiljan rezultat, s posebnim akcentom na pobjedu u ukupnom broju glasova (prvi republikanac još od Georgea W. Busha kojem je to pošlo za rukom), te bi bilo koje odstupanje od njegove agende nekog kongresmena ili senatora moglo koštati karijere.
To je, naravno, sporiji proces od jednostavnog potpisa na papir u Bijeloj kući, ali bi donijelo legitimitet njegovim potezima, te onemogućilo, ili barem značajno otežalo, kadrovima Demokratske stranke da ih kasnije ukidaju.
Brzina nije uvijek vrlina, a u američkoj politici je to posebno slučaj. Trump je možda uspio brže djelovati, ali će sve te odluke "nestati" kada njemu istekne mandat ako 2028. godine pobijedi kandidat Demokratske stranke. Da je išao kroz Kongres, gdje je imao prohodnost kroz većine u oba doma, to bi bilo potpuno drugačije.
Sve je već viđeno
Da stvar bude gora po Republikansku stranku, sve su ovo već vidjeli. Trump je 2017. godine, u svom prvom mandatu, također većinom djelovao kroz izvršne naredbe, što je ostao njegov modus operandi i kroz ostatak prvog mandata.
Rezultat? Biden je većinu ovih odluka poništio tokom prvog dana u Bijeloj kući, a jedino što je uspjelo ostati na snazi je reforma poreznog sistema, koju su usvojila oba doma Kongresa.
Za razliku od prvog mandata, Trump sada nema ni tu reformu poreznog sistema kao zakon za kojeg može reći da će nadživjeti njegovo vrijeme u Bijeloj kući.
Međutim, tu nije kraj problema za Republikansku stranku, koja se sada mora baviti i posljedicama Trumpove odluke da u potpunosti ignoriše Kongres.
Sve više republikanskih senatora i kongresmena već najavljuje odlaske sa svojih pozicija, bilo u penziju ili u privatni sektor. Iako neki od njih dolaze iz "crvenih" distrikta i saveznih država, koje republikanci suvereno kontrolišu, ni to nije garant da će uspjeti da prežive ovakav Trumpov odnos prema Kongresu.
Primjer za to je Tennessee, čiji sedmi izborni distrikt je u utorak birao svog predstavnika u Kongresu. Ovo mjesto je u novembru 2024. godine Trump osvojio s 22 posto glasova više od Kamale Harris.
Samo godinu dana kasnije, republikanac Matt Van Epps u posljednjim danima kampanje treba Trumpova javljanja i dolaske u ovaj distrikt kako bi zaštitio mjesto koje je iza sebe ostavio Mark Green, bivši kongresmen koji je napustio ovu poziciju.
Na kraju je uspio odnijeti pobjedu, ali je razlika od samo 10 posto, što je izrazito malo za ovakav distrikt, pokazala da je povjerenje u republikance itekako poljuljano.
2026. godina nosi loše vijesti, a pitanje je samo jedno - val ili cunami?
U slučaju da bude još odlazaka u penziju i ostavki, te da i u tim distriktima dođe do iznenađujućih rezultata, Trump bi mogao biti predsjednik koji je doveo do nevjerovatnog ishoda - da njegova stranka i prije famoznih "midterms" izbora ostane bez većine.
Čak i ako uspiju "preživjeti" ove izborne procese, naredna godina je izborna u Americi, a u novembru će na izbore izaći svi kongresmeni i kongresmenke. Prvi dio godine će obilježiti predizbori u obje stranke, a drugi dio predizborna kampanja, što znači da su šanse da republikanci nešto "provuku" kroz Kongres još manje.
U američkoj politici, kada su ovakve stvari u pitanju, koriste se termini kao plavi i crveni "val", a za ozbiljniju pobjedu na ovim izborima se koristi i termin "cunami".
Za republikance i Trumpa, pitanje nije da li će zadržati većinu, jer je izvjesno da se to neće desiti. Pitanje je samo da li će Demokratska stranka do većine u barem jednom od dva doma Kongresa doći na valu ili na cunamiju.
