Rasterećenje treba, u toj odavno dosadnoj priči, postići prostim gestom koji nikoga neće ništa dugoročno koštati
Kada bi mogli biti realni, ovdašnji građani i seljaci, ovdašnji narodi i etniciteti, ali i pripadnici ove jedne države (nacije) - bosanskohercegovačke - vidjeli bi da je Evropska unija (EU) naprosto dobro mjesto za njihovu budućnost. On je ustvari, da prostiš, njihova jedina prava nada.
Evropa je bolja od SAD prema mnogim kriterijima. Da ne spominjemo koliko je bolja od onih drugih koji su, iz tamo nekih naših razloga, nama bliski. Suvremena Evropa, rođena na zgarištima dva globalna rata (prije svega njena rata) i na genocidu, pokazala je izvanrednu vitalnost i snagu, te se pretvorila, u zadnjih sedamdesetak godina, u mjesto dobrog življenja. Postoji definirani kriteriji koji ukazuju na to.
Ako se pogledaju tri ključna kriterija za procjenu kvaliteta neke države ili regije, a to su život*, smrt** i obrazovanje***, onda zemlje Evropske unije imaju značajnu prednost u odnosu na one koji misle da su izuzetni, npr. u odnosu na SAD. Opet da ne spominjemo prednost Evrope u odnosu na one druge, neki kažu, nama bliske.
Smrtnost dojenčadi /život*/, odnosno broj umrlih tokom prve godine života na 1000 živorođenih, u Evropi je iznimno niska. U SAD je ona zadnjih godina iznosila 6/1000, u Sloveniji 2, Njemačkoj 3, Francuskoj i Grčkoj 4 dojenčeta. Očekivani prosječni životni vijek /smrt**/, za oba spola, u USA je 79 godina, dok je u Sloveniji 80, Njemačkoj i Grčkoj 81, Francuskoj 82 godine.
Prosjek znanja
Međunarodno ispitivanje studenata-učenika (Program for International Student Assessment - PISA) /obrazovanje***/ pokazuje da je prosjek znanja studenata u zemljama EU znatno iznad prosječnog znanja SAD studenata.
Evropski duh je oličen u perzistentnosti. Ali i u neovisnosti, slobodi za sebe, napornom radu, poslovnosti, radnoj i birokratiziranoj hijerarhiji. U nacionalnoj svjesnosti, ponekad u zatupljenom šovinizmu, ali i u kreativnom internacionalizmu. Evropljani znaju kako dominirati i vladati. Sigurno znaju kako i uživati.
Većina evropskih zemalja su u samom svjetskom vrhu po kvaliteti života prema indeksu razvoja (HDI- Human Development Index) koji kombinira trajanje životnog vijeka i edukaciju sa ukupnim nacionalnim prihodom po glavi stanovnika. Evropska unija, sa samo 6% svjetske populacije, ima čak 20% svjetskog ekonomskog outputa i 15% globalnog izvoza roba.
Evropa treba Hrvatima, Srbima i Bošnjacima. Posebno Bošnjacima. Hrvati je već imaju na svoj način (unatoč stočarsko-nomadskom mentalitetu predsjednika iz susjedstva), a Srbi se bore sa sobom, bez pravog razloga, oko i u vezi Evrope.
Ako je Hrvatima, koji drže vlast među Hrvatima koji im stalno nanovo tu vlast omogućavaju, važno, a jeste, da sami sebi biraju predsjednika, uopće mi nije jasno zašto bi im se to dalje trebalo sprječavati. Posebno u kontekstu sadašnjeg lokalnog, evropskog i globalnog trenutka. Rasterećenje treba, u toj odavno dosadnoj priči, postići prostim gestom koji nikoga neće ništa dugoročno koštati. Pri tome poštujući Ustav ili mijenjajući ga. Bošnjaci moraju biti svjesni da ne trebaju birati drugima ono što sami sebi biraju i propagirati svoj doživljaj građanštine pod krinkom tolerancije koju drugi, što s njima žive i od kojih traže da s njima žive, naprosto ne prihvataju.
Država naroda-etniciteta
Ako smo trenutno, uglavnom, država naroda-etniciteta, jer eto tako hoće svi, i Hrvati i Srbi i Bošnjaci, onda ne namećimo i ne premećimo tuđe kolektivno pravo koje za sebe zadržavamo.
Taj kolektivni identitet u suvremenom razvijenom svijetu uopće nije primaran, ali ako je i Hrvatima i Srbima i Bošnjacima ipak on tako važan, onda neka im bude. I neka nas više ne maltretiraju anahronizmima i naknadnim racionalizacijama. Za početak pustite im tog člana, neka ga biraju, ako već i sami imate istog takvog člana kojeg birate bez njihovog učešća.
Svakako će na kraju, u BiH, biti samo jedan član. Dok je ove prelazne faze, od nacionalizma do utopijskog evropeizma, pustite malobrojnijim da biraju sebi svog člana. Lakše ćemo onda do Evrope. Mi trebamo evropske institucije i evropski organizacijski rezon i to bez dodatnog odlaganja. A u evropskim zemljama predsjednik (član) je samo jedan, reprezentativan i pristojan.
Samo da ne bude kasno, za nas i za Evropu. Godine prosperiteta i mira u Evropi su porodile nevidljive animoziteta, unutra i izvan nje. Ukrajina je sada bojno polje unutar Evrope, a pretežno između USA i Rusije. Zapadni Balkan nije Ukrajina, duboko je ukotvljen u NATO teritoriju, ali kako nam kolektivna ljudska sudbina ovisi o tankoj niti naše tanke ljudske pameti, u svijetu u kojem drame čovjeka ne prestaju, to šanse za loš ishod rastu, unatoč u početku iskrenom, a kasnije sve više isfabrikovanom optimizmu.
Drame nuklearnog rata, klimatskih promjena, disruptivnih tehnologija su već odavno tu. 'Odvikavanje’ od fosilnih goriva, nedostatak pitke vode za milijarde, surova stvarnost korporativnog kapitalizma i antagonizmi multipolarnog svijeta sa suprostavljenim civilizacijskim stremljenjima su također tu i predstavljaju preveliko iskušenje za moćne, a kamoli za nemoćne.
Ipak, stoji kao istina, da čovjeku na pojedinačnom planu nikada nije bilo bolje, ali istovremeno nikad mu, na kolektivnom nivou, opstanak nije bio u većoj opasnosti. To posebno važi za Evropu, koju eto čekamo.
Izborna pitanja
Na kraju bih da se vratim na naša izborna pitanja kroz jednu političko-naturalističku zanimljivost.
Salamander (Salamandra salamandra) je dugoživuća amfibija sa skoro čudesnom moći regeneracije koja ne uključuje samo regeneraciju izgubljenog uda već i vitalnih organa kao što su srce i kičmena moždina. Ovo podrazumijeva potpuno obnovu oštećenog tkiva istim tkivom bez generiranja ožiljka. Ovu amfibiju kolokvijalno nazivemo ‘pjegavi daždevnjak' i nalazimo je u BiH, ali i u velikom dijelu Evrope.
U sjevernoj Americi je također česta. Upravo tamo, početkom 19. stoljeća, rodila se zanimljiva priča o povezanosti salamandera i američkog političara, imenom Eldridge Garry. Čovjek ne samo da je bio potpisnik Deklaracija za nezavisnost već je bio guverner Massachusettsa i izabrani potpredsjednik Amerike. Kao guverner pokušao je promijeniti zonu glasačkog distrikta pogodujući članovima svoje partije da bi bili lakše izabrani. Ovo je rezultiralo vrlo neobičnim izgledom distrikta, kao praktičnim odrazom glasačkog inženjeringa, sa krajnjim ciljem da se postigne politički rezultat koji je namješten i de facto kreiran za članove njegove partije. Politički protivnici su prepoznali manipulaciju i ismijavajući njegov prijedlog nazvali izgled samog distrikta salamanderom, da bi na kraju iz toga kreirali pojam ‘garrymander' koji je postao sastavni dio političkog vokabulara.
Ova vrsta političkih manipulacija se i danas naziva "garrymander" i označava intencionu promjenu granica zone glasanja da bi se postigla izborna pobjeda.
Da, ambasador SAD dobro zna šta priča kada kritikuje našeg Garrymandera. Iako u našoj priči nije u pitanju samo politika već i uvrijeđenost malobrojnih i prepotencija mnogobrojnih. Doduše, budimo iskreni, nije uopće loše ovim malobrojnim, unatoč njihove uvrijeđenosti. Izgleda mi da je lošije onim mnogobrojnim, ali najviše zbog njih samih.
