Home

Dželila Porić: Put do rješenja problema je put vjere, sabur je ključ uspjeha

19 Sep

Dželila Porić: Put do rješenja problema je put vjere, sabur je ključ uspjeha

Ako imaš Boga i znanje u glavi, niko te ne može dotaknuti u dušu. Ti si taj koji može bilo šta. Ali ne pokazuj drugima šta znaš. I ne reci ni sebi ni na glas: Ja sam bolji od tebe. Samo osjeti to. Osjeti ko zapravo jesi.

Piše: Dželila Porić

Od djelića vremena u kojem se nađeš, uzmi mrvicu koja ti treba da nahraniš svoju dušu. Da se osjetiš bolje. Tada dobiješ smisao. Nekad u samom momentu dešavanja, stvari nemaju smisla, ali zadrži svaku misao. Garantujem, trebat će za nekad poslije. Sve što se dešava, dešava se zato što Bog tako želi. Ako i ti želiš isto, onda si sretan čovjek. Onda možeš reći da te sudbina zagrlila i da Bog misli i na tebe.

Uistinu, čovjek je čovjeku vuk. Ali ti trudi se da ne budeš vuk drugima. Već napregni to šesto čulo koje svaki čovjek može naučiti koristiti pa osluhni glas duše koja pravi pokrete, pogledaj njihovu živu mimiku, i najvažnije, gledaj ih u oči. Prepoznat ćeš istinu ma kakva bila. Razočaranje ostavi po strani, ona su za malu djecu. Sve što budeš tražio, to ćeš i dobiti, samo ako tvoje namjere nisu prkosne. I ako razlozi imaju svoju osnovu.

Glavna osnova postojanja je zaštiti sebe od svega lošeg i ružnog okolo. Ako ti se istina ne svidi, okreni se i završi s njom. Ne ulazi u rasprave, svoju pamet ne troši na vrijeme koje ne rađa pozitivna iskustva. Ako te, pak, zadese ona loša, sačuvaj ih kao uspomene, i vrati se njima samo kada usmjeravaš sebe putanjama kojim ne želiš ići.

Svako „šta ako“ traži neko iskustvo. I ona dobra, i ona negativna dio su tebe. Pretvori ta sjećanja u mudrost. Izvuci pouke. Ali nikad se ne sjećaj samog izvora negativnog, jer to vuče trenutne emocije, koje se poklapaju sa tadašnjim. Osjećaš - ne valja. Čini se kao da nema drugog načina. Vjeruj, ima. Ali taj način nije vezan za tebe. On je vani, dotakni ga. Barem pokušaj. Nekoliko pokušaja će početi usmjeravati u energiju da traži odgovore na sva pitanja na koja do tada nisi imao. Put do rješenja problema je put vjere. Sabur je ključ uspjeha. Kreni tim putem patikama koje do sada nisi obuo. Oslobodi se.

Sunce grije svaki dan. Ne dopusti da grije i tamu u tebi, jer skrivala se ona, nijekala ili potpuno izgorila, ostaje sjena dima koja će te pokušati voditi stopama dobro utabananim. Nećeš se moći riješiti tog mirisa i sjećanja koje te vjerno prati. Oslobodi se. Svaki problem ima riješenje. Nekad se čini kao da odgovori ne postoje, a pitanja je milion. Oslobodi se. Na svako pitanje ćeš dobiti odgovor ako pronađeš svoj mir. A mir postoji samo u istinskom svijetu ljubavi. Stvori svoju poveznicu sa najjačim izvorom ljubavi i mudrosti. Bogom. Tad ćeš stvoriti šansu da se vratiš na početak priče, onda kada šutiš jer vidiš sve, pratiš sve i nijedna skrivena misao ti ne može promaći.

Naučićeš čitati tišinu. Nekad je ona ljepša od vile. Jer vila ne postoji za našu stvarnost iako je vidimo prelijepom, ali istina je jedna i stvarna, a možemo je učiniti prelijepom. Sve je u nama. Sve je u glavi. Svi želimo letjeti. Ali pogrešno protumačimo let. Pogrešno naučimo. Svaka duša traži svoju priču. Nekom je let biti slobodna duša, nekom davati ljubav i biti pozitivan, a nekom je let misliti o svemu, razbijati svoju glavu mislima koje proširuju stanje svijesti, otići u Univerzum diveći se samo svojoj volji da tamo odeš s milion pitanja na koja nećeš dobiti odgovor, već ćeš postati prazniji čovjek kojeg je Bog gledao dok luta. Bitni su odgovori koji su potrebni tebi, tvojoj duši, a ne odgovori na pitanja s kojim bi se zabavljao.

Sebičnost i licemjerstvo se prepoznaju nadaleko. Kad se radi o mislima treba je ograničiti istinom. A istinu ćeš dobiti kroz historije kojim se čovječanstvo borilo, i njome ćeš potkrijepiti logiku koju ćeš uvježbati da negira krive korake, tj korake koji nemaju smisla. Stvaranje religija, odnosno ključni razlog stvaranja istih, postaje oslonac koji si tražio za leđa, dok si tražio odgovore za dušu. Historija treba poslužiti samo da zaključi logiku. Logiku koja zrači istinom, a zadovolji tvoje postojanje i smisao, suzi na put kojim ćeš koračati, gradeći taj put vjerovanjem u bilo šta što ima veze s pozitivnim i odobravajućim emocijama.

Najbitnije za pozitivne misli je očuvati svoje tijelo. Jer ako prkosimo našem tijelu koje s dušom djeluje kao cjelina, naša duša će naprkositi našem izvornom stanju čistog duha. Probudićemo sumnju, koja tu nikad nije trebala biti. Ona pitanja na koja nisi dobio odgovor stalno će se vraćati. A zašto baš od tebe žele dobiti odgovore? Ili si ti odgovore usmjerio u ništa, i ostavio ih da lutaju univerzumom i da se vrate ponekad, da te opomenu da si ipak niko i ništa.. Da si čvrsto srcem vjerovao, ne kršeći zavjete s kojim tvoje tijelo ne želi imati ništa, povremeno bi dobijao odgovore odozgo. Samo čišćenje tijela, je način na koji dozvoljavamo svjetlu da nas udahne.

Ne isključuj se iz stvarnosti. Nešto ne štima? Nisi ostvario svoje ciljeve, probudio si negativne emocije poput razočarenja, beznađa, ništavila. I onda se čudiš što si u rupi bez dna. Ne dišeš ispravno? Duša nije puna? Što si gledao kako drugi žive, pokušavajući dohvatiti tuđu sreću i smetnut je sebi na grudi? Sreća se ne dobija. Ona se ostvaruje. I rađa se unutra, u vrtlogu naših emocija. Vrati se izvoru svoga postojanja. Kako god da se osjećao, svijet oko tebe i dalje nastavlja da živi, dan i noć se trču u beskonačnost. I najvažnije je shvatiti da biće poput tebe živi samo u tebi. Odnosno, jedinstven si kao biće, takvo od Boga stvoreno. Ako mozak registrira misao da tvojoj duši nešto treba, a razum progovori negativnim tonom, zapitaj se zašto si ograničen na negativnost, odnosno na koji način je tvoja svijest proširena. Oni odgovori koje si tražio, sada ti trebaju. Zašto negativno? Jer si stavio poklopac na lonac emocija koje se kuhaju. Trebao si pustiti paru da izađe, smanjiti vatru dok sto za serviranje ne bude spreman.

Ako se uvjeriš da si dobar čovjek, a tvoji postupci govore drugačije, tvoj mir nije stalan. Nemir je tu kao opomena, da se vratiš, da ljubiš, da živiš. I to je jedina trka sa stvarnim životom. Zadovoljiti svoje tijelo svim što je potrebno. A duša, kako se duša zadovoljava? Tako što ćeš ocijeniti sam sebi ukus tvojih emocija. Ako ne budeš zadovoljan ocjenom, pokušaj spremiti bolje jelo od istih. Na isti način ćeš ih i usmjeriti. A ono što usmjeriš u Univerzum vraća se istom mjerom, za dan - dva, godinu, kroz život u stvarnosti. Karma's back. Možda je tvoj problem što želiš zaustaviti vrijeme i raspolagati s njim. Ali to vrijeme nije stvarno. Ono što zapravo trebaš je mir. Zaustaviti svoju dušu. Svoje srce utišati, misli razbristriti. I onda ćeš stizati vrijeme koje će postojati samo za sebe, bez tvog dubokog pogleda u vremenske korake koji su u trku ispred tebe. Pronađi što ti fali.

Većina ljudskih problema nije vezana za stvarnost koja se oko njih dešava, već upravo za prazninu koju osjećaju. Iz negativnih emocija se rađa svako zlo. (A život je jedan). Svoje postupke ne možeš ispravljati. Postaju dio tvog sjećanja, ponavljanje istih postaju tvoje navike, navike život. Kasnije će biti prekasno izvući se iz ralja stvarnosti. Drugi te ogledaju kroz tvoje postupke. A sreća koju imaš se dijeli. Kao i ljubav koju daješ, jedina je ljubav koja ostaje u tebi. Emocije se ne troše. Ali tijelo se umara ako je okovano lancima. Stvoreni smo ponaosob kao jedinke, da budemo slobodni. Stvorena je ljubav, da volimo i budemo voljeni. I sreća je tu, kao proizvod zdravog života. Dok je umjerenost lijek za svaku bol duše. Važi svaku misao koja želi postati dio tebe. Oživi samo one od kojih ćeš imati korist. Zadovolji svoje tijelo, pronaći ćeš izvor svoje duše. Njeguj ga i dopusti mu da preplavi svaki atom tvog jedinstvenog bića. Jednog dana ćeš zasigurno postati ono što si oduvijek želio biti. Uči, čitaj...

Počni od Božijih riječi, Biblije i Kur'ana, od riječi koji su najveći mislioci prenosili, potvrdi ono skriveno u tebi, onu logiku koja traži da te usmjeri, i znat ćeš, znao si to, (to si ti) ali... toga kao nije bilo (to nisi ti). Srce svoje smiri. Traži mir i suze radosnice. Napoji njima želju za zahvalnošću. Biti zahvalan je ključ sreće. Vrati se svom izvoru, počni od njega, i bićeš od onih koji sve mogu, koji znaju i na koje se milost i mir oslanjaju. Uči, čitaj... u ime Gospodara svoga, Milostivog, Samilosnog.

 

(Cazin.NET)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top