Federacija je dala zakon, ali ne i novac

Bračni parovi u Bosni i Hercegovini koji se putem medicinski potpomognute oplodnje nastoje ostvariti kao roditelji najbolje znaju koliko je to težak te emotivno i finansijski iscrpljujući put. Apsurdno i sramno je slušati funkcionere sa svih nivoa vlasti kako nam prijeti bijela kuga dok ista država, entiteti i kantoni daju mrvice onima koji podižu kredite kako bi dobili potomstvo. Priča naše sagovornice iz Bosanske Krupe (ime i prezime poznati redakciji) samo je jedna u moru sličnih parova koji se bore sa neplodnošću. Zdravstvena situacija Već na prvu po uzdahu ove Krupljanke da se naslutiti kakvu agoniju prolazi sa svojim partnerom. Kaže nam da je imala dvije vanmaterične trudnoće 2015. i 2018. godine, te da joj je zbog godina i zdravstvene situacije predloženo da ide u postupak medicinski potpomognute oplodnje, što je ove godine i uradila u Zagrebu. - U Unsko-sanskom kantonu svake godine Zavod zdravstvenog osiguranja objavi poziv na koji se prijavljuju parovi kojima su potrebna sredstva kako bi ušli u postupak vantjelesne oplodnje, gdje prednost imaju parovi koji se prijavljuju prvi put. Mi smo se ove godine prvi put prijavili i dobili smo 3.000 KM. Inače, Zavod parovima daje fiksno taj iznos. Za Zagreb smo se odlučili, jer nam je bliže. Problem je, međutim, što je tih 3.000 KM pokrilo nešto više od polovine postupka. Za ostalo smo se sami snašli i platili. Pare se dobiju nakon završenog postupka, jer se mora priložiti račun, tako da se u suštini morate snaći prije nego uđete u proces. Poseban problem nastaje kada postupak ne uspije, kao što je kod nas bio slučaj, kaže naša sagovornica, dodajući da se spremaju za treći postupak i sve troškove snosit će sami. Pri tome ističe da jedan postupak otprilike minimalno košta 5.000 KM. Pojedini parovi s kojima je, kako kaže, razgovarala, plaćali su i do 10.000 KM, što zavisi od toga da li je potrebno raditi dodatne pretrage, nalaze, operacije... Poseban dio priče su lijekovi, koji nekad koštaju više nego sam postupak. Inače, sufinansiranje postupaka vantjelesne oplodnje u nadležnosti je kantonalnih zavoda zdravstvenih osiguranja. Kako je finansijska slika različita po kantonima, tako je i različit iznos na koji parovi imaju pravo. Poznato je da je prije 18 mjeseci Federacija BiH dobila Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom. Član 29. ovog zakona kaže da pravo na liječenje biomedicinski potpomognutom oplodnjom na teret sredstava zdravstvenog osiguranja, po pravilu, ima žena do navršene 42. godine, koja je u braku, odnosno vanbračnoj zajednici i to: tri pokušaja intrauterine inseminacije, pet pokušaja vantjelesne oplodnje uz obavezu da dva pokušaja budu u prirodnom ciklusu. Na prijedlog stručnog konzilija zdravstvene ustanove u kojoj se liječe partneri, iz zdravstvenih razloga može se dati saglasnost na biomedicinski potpomognutu oplodnju ženi nakon navršene 42. godine. Kako nam je pojašnjeno u federalnom Ministarstvu zdravstva, i po novom zakonu kantoni snose troškove liječenja te većina kantona ima svoje odluke kojima refundira postupke u omjeru za koji misle da ga mogu finansijski podnijeti. - Mi ćemo svojom odlukom reći šta je to minimum i za svaku vrstu postupka reći ćemo toliko i toliko morate dati za te postupke. Nama je cilj da ujednačimo prava na nivou kantona, da imamo identičan minimum, koji u ovom momentu nemamo zbog različite finansijske situacije u kantonima. Ova odluka je manje-više završena i očekujemo da će se na taj način ujednačiti prava, a da će parovima ovo biti lakši put da znaju šta je minimum koji moraju dobiti, ističu u Ministarstvu. Opravdane tužbe Sabina Ćudić, zastupnica Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, tražila je da se u budžetu Federacije za 2020. godinu planira dva miliona maraka za refundaciju pojedinačnih troškova biomedicinski potpomognute oplodnje nastalih u 2019. - Na ovaj način Vlada bi se donekle odužila svima koji su usvajanjem Zakona dovedeni u zabludu da će ostvariti pravo na biomedicinski potpomognutu oplodnju, na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. Osim toga, Vlada bi time spriječila troškove sudskih postupaka na osnovu opravdanih tužbi koje će neminovno uslijediti, upozorila je Ćudić, čiji prijedlog nije uvažen. ​Početkom 2017. godine načelnik sarajevskog Centra Nedžad Ajnadžić donio je Pravilnik o raspodjeli novčanih sredstava za sufinansiranje troškova za pružanje usluga vantjelesne oplodnje, čime je ova općina postala prva lokalna zajednica u FBiH koja se odlučila za ovakav korak. Iz Centra su tada pojasnili da ​Općina sufinansira troškove za prva dva pokušaja vantjelesne oplodnje u saradnji sa Zavodom zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, odnosno plaća razliku od onih troškova koje refundira Zavod i od onoga koliko košta sam postupak. ​- Za prvi pokušaj sufinansiramo do 1.000 KM razlike, a drugi do 3.000 KM. Pored toga, proširili smo davanja, pa smo odlučili da ukoliko žena u prvom i drugom pokušaju vantjelesne oplodnje ne uspije ostvariti trudnoću, Općina finansira još naredna dva pokušaja bez obzira na Zavod, istakli su iz Centra. ​No, kao i u slučaju kantona, tako ni sve općine nisu u mogućnosti podržati ovakve projekte.