Tada je pred više od 30.000 ljudi, među kojima su bile preživjele žrtve, porodice ubijenih, domaći i svjetski zvaničnici, bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Bill Clinton presjekao je vrpcu i proglasio kompleks otvorenim.
Otvaranje Memorijalnog centra u Potočarima bio je pobjednički trenutak istine nad sistemskim poricanjem, te kruna višegodišnje, nadljudske borbe srebreničkih majki da svoju djecu, muževe i očeve smire na mjestu gdje su posljednji put viđeni živi.
Od opstrukcija do odluka međunarodne zajednice
Nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, pitanje lokacije na kojoj će biti ukopane žrtve genocida u Srebrenici postalo je jedno od najosjetljivijih i najtežih političko-društvenih pitanja. Vlasti u entitetu Republika Srpska godinama su pružale žestok otpor ideji da se mezarje gradi u Potočarima, na mjestu gdje se nalazila bivša fabrika akumulatora i baza Holandskog bataljona UN-a. Predlagane su alternativne, udaljene lokacije poput Kladnja ili Kalesije, kako bi se spriječilo formiranje trajnog podsjetnika na razmjere zločina na samom mjestu događaja.
Međutim, majke i preživjeli članovi porodica bili su odlučni. Njihov stav bio je nejasan i nepokolebljiv: "Gdje su ubijeni, tu moraju i počivati."
Prekretnica se dogodila u oktobru 2000. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petritsch donio odluku kojom je zemljište u Potočarima trajno dodijeljeno za izgradnju mezarja i memorijalnog kompleksa. Nekoliko mjeseci kasnije, u maju naredne godine, Petritsch je formirao i Fondaciju "Srebrenica - Potočari", čime su stvoreni pravni i administrativni okviri za početak realizacije ovog projekta.
Svoj ogromni doprinos nastavku projekta dao je i njegov nasljednik, Lord Paddy Ashdown. Njegovom odlukom prostor je dodijeljen Memorijalnom centru Srebrenica.
Četiri godine kasnije, 25. juna 2007., njegov nasljednik Christian Schwarz-Schilling donosi odluku kojom na snagu stupa Zakon o Memorijalnom centru. Ovim propisom ustanova u Potočarima formalno preuzima ulogu pravnog sljednika ranije osnovane Fondacije.
Prve dženaze
Izgradnja kompleksa tekla je u etapama, a paralelno s radovima građevinaca trajao je i mukotrpan proces ekshumacije, identifikacije i pripreme posmrtnih ostataka žrtava iz masovnih grobnica širom podrinjske regije.
U martu 2003. godine obavljena je prva kolektivna dženaza u Potočarima, kada je smiraj našlo prvih 600 identificiranih žrtava. U julu iste godine obavljena je i druga dženaza za 282 žrtve, čime je kompleks postepeno dobijao svoje današnje konture, polje bijelih nišana koji se prostiru dokle pogled doseže.
Građevinski radovi na samom Memorijalnom kompleksu, koji obuhvata sakralni dio (mezarje), musallu i spomen-obilježje, privođeni su kraju u kasno ljeto 2003. godine, a za zvanično otvaranje izabran je 20. septembar.
20. septembra 2003. godine više od 30.000 ljudi, od kojih su većinu činile majke, supruge, sestre i kćerke ubijenih, prisustvovalo je otvorenju Memorijalnog centra. Na čelu međunarodne delegacije bio je bivši američki predsjednik Bill Clinton, koji je prihvatio poziv Majki Srebrenice i Fondacije da lično otvori kompleks. Ovog dana ukopano je još 107 žrtava genocida.
Pored Billa Clintona i visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, otvaranju su prisustvovali brojni visoki zvaničnici iz cijelog svijeta: članovi Predsjedništva BiH, predstavnici Vijeća ministara BiH, diplomatski kor u BiH, predstavnici Evropske unije, NATO-a, Ujedinjenih nacija, kao i delegacije brojnih prijateljskih država.
U svom emotivnom govoru, Bill Clinton je naglasio značaj pamćenja i opomene:
"Loši ljudi koji su žudjeli za moći ubili su ove dobre ljude samo zbog onoga što su bili. Tražili su vlast kroz genocid. Ali Srebrenica je bila početak kraja genocida u Evropi. Sjećamo se ovog strašnog zločina jer se ne usuđujemo zaboraviti, jer moramo odati počast nevinim životima, od kojih su mnogi bili dječiji, ugašenim u onome što se mora nazvati genocidnim ludilom. Nadam se i molim da će Srebrenica za cijeli svijet biti ozbiljan podsjetnik na našu zajedničku ljudskost", kazao je tada Clinton.
Predstavnice udruženja majki, uključujući Muniru Subašić, Kadu Hotić i mnoge druge koje su izgubile svoje najmilije, stajale su u prvim redovima.
Od mjesta tuge do globalne institucije istine
U protekle 23 godine, Memorijalni centar Srebrenica prešao je put od mjesta komemoracije i ukopa do jedne od najznačajnijih istraživačkih i edukativnih institucija u jugoistočnoj Evropi.
Danas, kompleks u Potočarima ne obuhvata samo mezarje. Prekoputa, u bivšoj fabrici akumulatora, razvijen je moderan muzejski i arhivski centar. U njemu se nalaze stalne postavke, usmena historija preživjelih, lični predmeti žrtava pronađeni u masovnim grobnicama, te dokumentacija koja naučno i činjenicama svjedoči o genocidu.
Memorijalni centar je u posljednjim godinama napravio ogroman iskorak u digitalizaciji, izdavačkoj djelatnosti, borbi protiv negiranja genocida i saradnji s vodećim svjetskim muzejima posvećenim genocidu i Holokaustu (poput Yad Vashema i US Holocaust Memorial Museuma te Kigali Genocide Memorial u Ruandi), a svake godine hiljade mladih, studenata, istraživača i turista iz cijelog svijeta posjećuju Potočare kako bi učili o lekcijama iz prošlosti.
