Sa koefcijentom inteligencije (IQ) 203, Nebojša Milošević je čovjek za kojeg bi se naširoko trebalo znati. Međutim u današnje vrijeme stvari ne idu baš tako. Iako su neki od njegovih izuma promijenili živote ljudima, on ne samo da danas nije poznat, već je prije nekoliko godina proglašen tehnološkim viškom. Danas živi od minimalne penzije, pet puta manje od nacionalne.
Nebojša Milošević iz Male Sugubine kod Trstenika po svom koeficijentu inteligencije spada u red genija. To je i dokazao time što je sa samo dvadeset godina imao tri patenta oko kojih su se otimale velike sile. Jedan od njih ukrala mu je čak i NASA.
“Na služenju vojnog roka osmislio sam patent koji je bio spasonosno rješenje za teške kamione. Motor sa jednim klipom koji je išao gore dolje. Zatim se i okretao praveći zapremine kao četvorotakni motor. Time sam postigao da je potrebno manje inercije. Nisam našao proizvođača koji bi mogao da ga napravi tada sa mašinama po preciznim karakteristikama i on je ostao samo kao prijavljen. Danas bi to moglo da se napravi”, započinje priču Nebojša.
Nakon toga nije stao, već je osmislio patent koji je benzin pretvarao u gas i upravo taj se našao na meti velikih sila.
Benzin pretvara u plin
“Taj uređaj je bio predviđen za pravljenje, sastavljen od monomagneta koji je imao sjeverni i južni pol u listićima. Što je stvaralo efekt dosta jakog namagnetisanja i time moleklule benzina pretvarao u plin. Taj patent mi je ukrala NASA. Poslije 20 godina jedna firma iz Kragujevca počela je da uvozi te uređaje i ja sam to kupio za mog jugića tada koji nije prelazio litar sa tim magnetima”, kaže Milošević.
Nebojša je jedini čovjek koji je ušao u tim konstruktora preduzeća “Zastava” iz Kragujevca bez dana radnog staža, isključivo zbog svog znanja. A u tom iskusnom timu dobio je jedan od najodgovornijih zadataka – da konstruiše mjenjač za Jugo 45.
“Uspio sam da konstruišem četvorostepeni i petospepeni mjenjač sa borvarnerovom sinhronizacijom za taj auto. Svaki dio morao sam nacrtati i napisati dimenzije i šta sa njim treba uraditi, kako ga obraditi, sve neophodne karakteristike. Preko 12.000 dijelova sam nacrtao koji su smješteni u Jugin mjenjač. Kada sam kontruisao tijelo za mjenjač, Italijani su imali samo jedan zahtjev, da ta aluminujumska kutija bude lakša za 300 grama, željeli su da uštede. Na 4.500.000 vozila stvarala se velika ušteda na materijalu, nisu željeli da kupca časte sa 300 grama tog metala, jer je bio skup”, prisjeća se ovaj konstruktor.
Produkt hidrodinamički automatski mjenjač koji danas koriste Mercedesovi kamioni, također su patent ovog Trsteničanina.
“To na njihovim kamionima zovu retarder. Služi za ujednačavanje momenata okretanja i kočenja, to dovodi uvijek u balans. Sve što je veće otperećenje retarder usporava, a što je manje otperećenje on podiže brzinu i to sada gotovo svi kamioni koriste. Dovodi do motornog kočenja zbog čega kočnice nisu ni potrebne. To sam konstruisao sa svega 24 godine”, govori Nebojša.
Turbina na tenku T90
Turbina na tenku T90, koji je bio ponos bivše Jugoslavije također je Nebojšina pamet. Slučajno se ponudio da riješi problem, a onda je to rešenje primienjeno i na automobilima.
“To je bio najveći tehnološki problem na svim turbo motorima. Dio koji sam konstruisao vrtio se 60.000 obrtaja u minuti, dok su drugi imali samo 1.000. Tu sam dobio da do šest puta više vazduha upumpa u motor, i da je idealno sagorijevanje goriva, a tenk na kome je ugrađen bio je šest puta brži”, zaključuje Nebojša.
Sve što je ovom geniju ostalo od ovih uspjeha i fenomenalnih rješenja jesu sjećanja na neka prošla, bolja vremena. Ipak, kako kaže, zadovoljan je što će njegovo znanje živjeti vječno u svim tim patentima koje je osmislio, a koji će se koristiti još dugo godina.
