Suprotstavljanje velikom kladioničarskom lobiju kreće odozdo, iz lokalnih zajednica koje najviše trpe posljedice
Nakon što je Grad Bihać dobio pravnu bitku protiv kladioničarskog lobija, koji je sada opterećen dodatnim plaćanjima lokalnih taksa, utabanim putem je krenula i općina Velika Kladuša. Bihać je već napustilo 12 kladionica, što u Velikoj Kladuši smatraju pozitivnim pomakom na suzbijanju ovisnosti o igri na sreću, a posebna motivacija za Općinsko vijeće bila je i finansijska dobit za njihov budžet.
- Upravo smo usvojili izmjenu Odluke o komunalnim taksama kojom se uvodi posebna, uvećana taksa za poslovne prostore u kojima se priređuju igre na sreću, odnosno kladionice i kasina. Od sada će jedna kladionica u centru grada plaćati godišnju naknadu 20.000 KM. U nekoliko navrata sam predlagao ovu izmjenu i moj prijedlog je napokon usvojen. Grad Bihać ovakvom izmjenom prihoduje milion KM godišnje, kazao nam je Zlatko Pajazetović, vijećnik Naše stranke u Općinskom vijeću i član inicijative Kladuša je naša.
Ova odluka je upravo objavljena u Službenom glasniku Velike Kladuše broj 10/25. Kladušani očekuju da će se kladionice žaliti, pokušavajući odluku oboriti na višim instancama, ali je Grad Bihać već načinio presedan u ovakvom postupku. Tako da i oni mogu očekivati da će kladionice početi napuštati Veliku Kladušu, baš kao što je nedavno njih 12 napustilo Bihać ili će u najgorem slučaju uslijediti dotok značajnih prihoda za općinski budžet.
- Ovo je i primjer koliko jedno gradsko vijeće može direktno uticati na kvalitet života. Donošenjem novih odluka ili pravilnika ili izmjenom postojećih, a ne samo raspravama radi rasprave. Vijećnici imaju pravo i obavezu da pokreću inicijative, predlažu nove odluke i mijenjaju postojeće, to je stvarna korist koju možemo donijeti građanima, kazao je Armin Amidžić, gradski vijećnik iz Bihaća, koji je javno pozvao i druge općine u Unsko-sanskom kantonu da slijede njihov primjer.
Ilustracije radi, u Bihaću je za svaku slot mašinu uvedena godišnja taksa, od dvije do pet hiljada maraka godišnje, zavisno od urbanističke zone. Također, za svaki poslovni prostor u kojem se priređuju igre na sreću utvrđena je godišnja taksa od 15 do 20 hiljada maraka, zavisno u kojoj su zoni.
- Ovo je simbolički obračun s nepravdom u kojoj upravo građani ove sredine troše svoju ušteđevinu na igre na sreću, dok lokalnoj zajednici od milionskih prometa kladionica ne ostaju ni mrvice, naglašava Amidžić.
