Brod imena Medleen na sebi nosi 12 ljudi, nešto pomoći za Palestince i nadu da ako je već u Gazi umrlo međunarodno pravo, barem negdje na svijetu postoji savjest i moralna lekcija za buduće generacije.
Otpor "Bijele ruže" u Minhenu 1940-ih nije mogao spriječiti nacističko ludilo, kada je Muhamed Ali odbio pod cijenu gubitka slobode da ide u rat u Vijetnamu, on nije mogao zaustaviti rat.
Ipak ovakve priče su priče koje ostanu zapisane u historiji, kao simbol otpora zlu, stajanje na stranu pravde bez obzira na cijenu i inspiracija za čovječanstvo. Kako bi se čovječanstvo moglo nazivati civilizacijom i ponositi sobom da nije bilo Sophie Scholl ili Muhameda Alija. Koje bi priče pričali djeci i kakve bi filmove snimali bez heroja koji su hodali među ljudima i svjesno žrtvovali svoje živote za barem mrvicu pravde?
Nažalost, čini se da je sudbina svijeta i ljudi takva da svaka generacija ima svoj momenat logora, ubistava, genocida i zločina. Za ovu generaciju u svijetu to je genocid koji se provodi u Gazi. Dok su zaredom demokratske, ali i druge vlade padale na historijskom moralnom ispitu, dvadesetojednogodišnja Greta Thunberg je na sebe uzela teret da pokaže da čovječanstvo nije umrlo i da još uvijek postoje ljudi koji su za ideju u koju vjeruju spremni da rizikuju i vlastiti život.
Naravno, Greta nije sama, i ne treba zaboraviti ni imena 11 drugih vitezova modernog doba koji su se ukrcali na brod Medleen i odlučili da pokušaju u Pojas Gaze dostaviti mrvu neophodne humanitarne pomoći.
Greta Thunberg, Rima Hassan (članica Evropskog parlamenta), Yasemin Acar, Baptiste Andre, Thiago Avila, Omar Faiad, Pascal Maurieras, Yanis Mhamdi, Suayb Ordu, Sergio Toribio. Marco van Rennes, Reva Viard, su imena 12 osoba koje trenutno drže historijsku lekciju i demokratskom zapadu, ali i arapskom svijetu.
Gretino ime se posebno ističe zbog toga što ukoliko je i neko imao sumnje sada pokazala da iza njenih riječi stoje i djela. Kada se kao jedva tinejdžerka pojavila na svjetskoj sceni i upozoravala na posljedice klimatskih promjena, Thunberg je relativno brzo stekla i neprijatelje. Mnogi su u njoj vidjeli samo privilegovanu djevojčicu iz Švedske koja je bila pogodno lice za predstavljanje liberalnih ideja i držanje moralnih lekcija. Postala je i meta desničara, toliko da je američki potpredsjednik JD Vance na Sigurnosnoj konferenciji njen uticaj uporedio sa onim od najbogatijeg čovjeka na svijetu Elona Muska.
"Vjerujte mi, ovo kažem s puno humora. Ako američka demokracija može preživjeti deset godina kritika Grete Thunberg, vi možete preživjeti nekoliko mjeseci Elona Muska", kazao Vance i tako vjerovatno nesvjesno odao značajno priznanje.
Thunberg je ipak kako je odrastala odlučila da svoju sudbinu drži u svojim rukama i ne bude samo PR lice zelenih politika nego osoba s integritetom i glasno je stala na stranu potlačenih Palestinaca. To je smanjilo njenu privlačnost za brojne medije, ali je pokazalo da je njen bitak ispravan. Thunberg je u svojim nastupima jasno pokazala da su klimatska i socijalna pravda tako isprepletene da ih je nemoguće rastaviti ukoliko se istinski bori za jedno od to dvoje.
"Za mene ne postoji način da se to dvoje razlikuje. Ne možemo imati klimatsku pravdu bez socijalne pravde. Razlog zašto sam klimatski aktivist nije taj što želim zaštititi drveće. Klimatski sam aktivist jer mi je stalo do ljudske i planetarne dobrobiti, a te su veze izuzetno međusobno povezane. Na primjer, kada vidimo genocid u Gazi, naravno, postoje neke vrlo očite veze, da je ekocid, uništavanje okoliša, vrlo uobičajena metoda koja se koristi u ratu i za ugnjetavanje ljudi. Ali također, trebalo bi biti puno jednostavnije od toga. Bez obzira na uzrok patnje, bilo da je to CO2, bilo da su to bombe, bilo da je to državna represija ili drugi oblici nasilja, moramo se suprotstaviti tom izvoru patnje. A ako se pretvaramo da nam je stalo do okoliša, ako se pretvaramo da nam je stalo do klime i budućnosti naše djece, a da ne vidimo, ne priznajemo i ne borimo se protiv patnje svih marginaliziranih ljudi danas, onda je to izuzetno rasistički pristup pravdi koji isključuje većinu svjetske populacije", pojasnila je Thunberg sa brod Medleen bolje nego što bi većina "istaknutih ideologa ljevice" mogla odbraniti svoje stavove.
Govoreći o svojim motivima, još jednom je Thunberg pokazala odgovornost i moralnu kičmu koja nedostaje većini vlada u Evropi.
"Brod Conscience je bombardovan i onesposobljen. Zato ponovno pokušavamo, jer si ne možemo priuštiti odustajanje. Jednostavno je previše toga na kocki. A u vrijeme nepravde, kao što sada vidimo genocid i blokadu, moramo učiniti sve što možemo kako bismo zahtijevali kraj ovim zločinima i ratnim zločinima koje je počinio Izrael. A što se mene lično tiče, iz nekog razloga imam platformu i onda je moja moralna obaveza koristiti tu platformu. I ako moja prisutnost na ovom brodu može napraviti razliku, ako to može na bilo koji način pokazati da svijet nije zaboravio Palestinu i pokušati još jednom razbiti opsadu i otvoriti humanitarni koridor te dostaviti izuzetno potrebnu humanitarnu pomoć, onda je to rizik koji sam spreaan preuzeti. I to je nešto što jednostavno moramo učiniti. Ne možemo samo sjediti, sjediti i ne raditi ništa i gledati kako se ovaj genocid uživo odvija pred našim očima. Dakle, ovo radimo jer smo ljudska bića kojima je stalo do pravde. A kada naše suučesne vlade ne uspiju djelovati, nažalost, na nama je da to učinimo", kazala je Thunberg.
Evropske vlade kao što su Francuska, Velika Britanija, ali i druge koje su se tek sada sjetile da upozore Izrael na to da čini zločine u Gazi, dok istovremeno su naoružavale njegov ratni stroj, su ispravno od Thunberg označeni kao saučesnici koji ne djeluju. To što se Macron nakon više od dvije godine genocida sjetio da bi mogao priznati Palestinu i kritikovati Benjamina Netanyahua, ne znači da će kada se bude historija biti smješten na listu pravednika. Još puno poteza će morati povući da ispravi barem dio nepravde kojeg je "civilizovani zapad" učinio prema Palestincima.
Neće biti primljena ni opravdanja poput onog koje je dao bivši glasnogovornik američke vlade Matthew Miller koji je nedavno kazao da vjeruje da je Izrael počinio ratne zločine u Gazi, a da to kao glasnogovornik nije govorio jer je predstavljao stav vlade. "Radio sam po naredbama", nije dobra odbrana pokazala je historija.
Brod Medleen je posebna sramota za arapske i druge vlade koje nisu uspjele da sačuvaju Palestince, pa makar im obezbijede dovoljno hrane i lijekova ako ih već nisu u stanju odbraniti. Jedan brod nosi više hrabrosti nego gotovo svi politički ešaloni "Arapske lige".
Naravno, nije posada broda Medleen jedini pravednik na svijetu, imena kao što su Francesca Alabanese, Gabor Mate i brojnih drugih su jednako vrijedna spomena, ali u brodu Medleen se sada skupio simbolizam pokušaja da se pomogne ljudima koji pate.
Ovi ljudi su simbol onog dijela čovječanstva koje je spremno da ustane i trpi zbog vjere u humanost i ovdje vrijedi spomenuti da u tu grupu ne spadaju oni ljevičari poput Tariqa Alija koji prepoznaju genocid u Gazi dok negiraju genocid u Srebrenici. To je ona grupa kojima je uska teorija ideologije važnija od činjenica i za njih genocid u Gazi je tek oružje u ideološkom ratu. Jer kako vjerovati da neko prepoznaje jedan genocid dok ne priznaje onaj koji je već presuđen.
Izrael je već najavio da neće dopustiti da se brod Medleen probije do Gaze, i šta god da se desi brodu, ideja humanosti će opstati.
Konačno, ne treba zaboraviti dok svijet vodi moralnu borbu, Palestinci u Gazi se bore za svoje živote i računica je na kraju jasna ili će Gaza preživjeti ili će nakon međunarodnog prava sa njom da umre i civilizacija.
