Ovo je pitanje na koje u ovom trenutku niko ne zna odgovor, ali veći broj argumenata ide u pravcu negativnog razvoja. Krenimo redom.
Saga o akviziciji ”Telemacha” traje već mjesecima. Sami inicijalni razgovori godinama. Kako su saopćili na svojoj zvaničnoj stranici, ”BH Telecom” je 27. 1. 2025. godine zvanično podnio zahtjev Konkurencijskom vijeću Bosne i Hercegovine za akviziciju. Zahtjev Konkurencijskom vijeću bio je potvrda da su između dvije strane dogovoreni svi važniji detalji preuzimanja, uključujući cijenu. Ipak, u javnom prostoru do ovog trenutka o njoj se samo spekuliše.
Spominje se iznos od oko 745 miliona KM, ali je generalni direktor ”Telecoma” javno rekao da se radi o manjem iznosu. Bez obzira na to o kojoj se cijeni radilo, ona, svakako, u smislu vrijednosti ”Telemacha”, nije ista ove u odnosu na prethodnu godinu. Pojedini stručnjaci, što zbog brzog razvoja i pristupa novim tehnologijama, što zbog dolaska u regiju Starlinka Elona Muska, govore o padu vrijednosti od oko 15 posto. To je, naravno, analiza, nikako precizna računica.
Kakva je ”konkurencija” u Konkurencijskom vijeću BiH
Odluka Konkurencijskog vijeća se očekivala za šest mjeseci. Uskoro će proći i devet, a odluke nema. Ipak, to nije iznenađenje. Na prvu Vijeće je brzo moglo donijeti negativnu odluku. Naime, u Zakonu o konkurenciji BiH navodi se da su „zabranjene koncentracije privrednih subjekata koje za rezultat imaju značajno narušavanje efikasne tržišne konkurencije na cijelom tržištu Bosne i Hercegovine ili na njenom značajnijem dijelu, a posebno kojima se stvara novi ili jača postojeći dominantni položaj“.
Dominantan položaj, u skladu sa zakonom, podrazumijeva tržišni udio veći od 40 posto. Zajednički udio ”BH Telecoma” i ”Telemacha BiH” i njegovih povezanih subjekata je blizu 60 posto. Ipak, stvari nisu tako jednostavne. Dio iste akvizicije jeste i preuzimanje ”Telemacha Crne Gore”. Ovo otvara zakonsku mogućnost da Konkurencijsko vijeće obuhvati dvije države – Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, kod određivanja geografskog područja na koje se odnosi koncentracija. To jeste moguće, ali je pitanje hoće li odluka ići u tom pravcu.
Ono za šta jeste mnogo teže naći zakonito rješenje jeste nastanak (pre)dominantnog položaja kabl-operatera ”BH Telecom-Telemach”, koji bi u Federaciji BiH bio prisutan u više od 80 posto domaćinstava. Ovakav položaj, gotovo monopolistički, izvjesno bi mogao otvoriti prostor zloupotrebama i kontroli TV-stanica. U nekim totalitarnim društvima, pa i u susjednoj Srbiji, imamo težnju trenutne vlasti da apsolutno koristi položaj i zloupotrebom nameće načine rada medija.
U slučaju da se odobri kupovina ”Telemacha” od ”BH Telecoma”, također se otvara mogućnost da ova ili neka sljedeća uprava društva, ali i vlasnik (Vlada Federacije), na različite načine, zbog dominantnog položaja, vladaju uređivačkim politikama medija, ali možda i medijima. Konkurencijsko vijeće mora pronaći odgovor na balans moći, odnosno ne smije dopustiti da u ruke bilo koje, pa ni javne kompanije, dođe sudbina drugih subjekata na tržištu. Tim više kada se radi o medijima čiji su značaj i funkcija u demokratskim društvima vitalno važni za društvo u cjelini.
Konkurencijsko vijeće je definisano kao samostalno i nezavisno tijelo. Tako ga određuje zakon. Ipak, njegove članove bira politika – tri člana imenuje Vijeće ministara i moraju biti iz različitih konstitutivnih naroda, dva člana imenuje Vlada Federacije, a jednog člana Vlada entiteta RS. Koliko je ovo tijelo apolitično govori i činjenica da je u aktuelnom mandatu u Konkurencijskom vijeću Ankica Gudeljević, HDZ-ova ministrica u prošlom sazivu Vijeća ministara. Osim nje, članovi su trenutno i Ivo Jerkić, Adisa Begić, Vanja Malidžan, Davor Savić i Ninela Salihbašić, koja je trenutno predsjednica. Većinu kod glasanja u Konkurencijskom vijeću otključava nacionalni ključ – u većini mora biti i po jedan predstavnik iz tri konstitutivna naroda.
Politička trgovina i žalbe
U „nezavisnom“ Konkurencijskom vijeću najviše poluga moći, navodno, drži HDZ, odnosno njemu odani kadrovi. U svakom slučaju, HDZ kontroliše donošenje odluke o akviziciji. A može li se onda očekivati donošenje odluke bez političke trgovine? Sve je moguće, ali prema dosadašnjoj praksi, takva mogućnost je minimalna. Naročito ako se uzme u obzir činjenica da je Konkurencijskom vijeću upućeno osam žalbi i četiri upita na predmet akvizicije. Među njima je i žalba kompanije ”HT Eronet”. Jasno je da to nije moglo proći bez političkog odobrenja Dragana Čovića.
Iako bi tržišno bilo opravdano da ”Eronet” uloži žalbu, s obzirom na to da je Federacija većinski vlasnik i postavlja uprave i u ”BH Telecomu” i u ”HT Eronetu”, takvo opravdanje postaje besmisleno. Preostaje mogućnost da HDZ, odnosno Čović, podiže „političku cijenu“ za pozitivnu odluku Konkurencijskog vijeća.
Kadrovske križaljke i zakulisni dogovori
Nesumnjivo da je predmet akvizicije jedan od najvećih u posljednjim desetljećima. Već kao takav, a naročito jer je kupac najprofitabilnija kompanija u većinskom vlasništvu Federacije, postaje i sigurnosno, ali i pravosudno interesantan. Sam iznos – stotine miliona maraka, dovoljan je alarm za poduzimanje mjera praćenja tokova novca.
Uvjeti akvizicije, najizvjesnije, dogovoreni su, što direktno, što posredno, s Draganom Šolakom i Victoriyom Boklag iz United Group. Oni su u junu smijenjeni, što je izazvalo sumnje u zakulisne dogovore i potencijalne tužbe vrijedne desetine miliona eura. Iako je ”BH Telecom” demantovao ovakve navode, teško je povjerovati da takve promjene nisu ostavile traga na povjerenje i odnose dviju strana. Štaviše, već su obavljeni razgovori i s drugim potencijalnim kupcima ”Telemacha BiH” i CG.
Dodatno, spominju se i problemi s pravima emitovanja TV-stanica na platformi ”Telemacha”.
Neslaganja unutar ”BH Telecoma”
Čini se da ni u odnosima ”BH Telecoma” i Vlade Federacije ne cvjetaju ruže. Nakon sastanka početkom jula, iako je zvanično saopćeno drugačije, situacija je složenija. Osim generalnog direktora Amela Kovačevića, ostatak Uprave ”BH Telecoma” su v. d. izvršnih direktora. Konkurs je raspisan, ali procedura još nije završena. Tako bi upravo v. d. direktori morali potpisati i snositi odgovornost za akviziciju. Također, barem jedan član Nadzornog odbora protivi se preuzimanju. Vlada Federacije nije usvojila trogodišnji plan poslovanja ”BH Telecoma”, što pokazuje dublje političke krize i nesuglasice.
Zaključak
Iako se naizgled radi o tržišnom procesu u kojem jedna kompanija namjerava preuzeti drugu, u pozadini se vodi velika politička utakmica. U ovom trenutku izgleda da su uspjeh i propast akvizicije jednako udaljeni.
Do konačnog odgovora na pitanje s početka teksta proći će još neko vrijeme, ali s protokom vremena smanjuju se izgledi da će proces preuzimanja biti završen kako je početkom godine najavljeno.
