Home

Hiljade mladih napuštaju BiH: Rad se svugdje više cijeni nego kod nas, povratak nije opcija

15 Sep

Hiljade mladih napuštaju BiH: Rad se svugdje više cijeni nego kod nas, povratak nije opcija

Loša politička i ekonomska situacija u BiH natjerala je veliki broj ljudi da zaposlenje i sreću potraže u drugim zemljama, piše agencija Patria.

Među desetinama hiljada onih koji su odlučili bolji život potražiti daleko od rodne grude najviše je mladih osoba sa završenim fakultetima koji u korumpiranom društvu nisu mogli doći do izražaja. Druge zemlje prepoznale su njihov potencijal i pružile im šansu koju nisu dobili u BiH. Danas su mnogi od njih uspješni u svojim poslovima, stvorili su i vlastite porodice, a o povratku u BiH većina njih i ne razmišlja. Neki će dolaziti na odmor, a neki neće ni to.

Nadina Jabučar, 25-godišnja Sarajka, jedna je od onih koja je svoju sreću pronašla u inostranstvu. Ova magistrica novinarstva danas živi u Brnu u Češkoj gdje radi za jednu od najvećih svjetskih kompanija Lufthansu. Za novinsku agenciju Patria ispričala je kako i zašto se odlučila na odlazak iz BiH.

Magistrirala sam Klasično novinarstvo 2015. godine na odsjeku Komunikologija, na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu sa prosjekom 9. Moj momak je diplomirao Engleski jezik na Burchu i upravo završava magistarski studij. Oboje smo mladi, pričamo dva strana jezika (engleski i njemački) i ponudila nam se prilika da radimo za Lufthansa Global Load Control.

Profesija je neobična i u suštini radi se o vršenju neophodnih kalkulacija za sigurnost aviona u vidu plana utovara, rasporeda putnika, težine aviona i količine goriva, i na osnovu naših kalkulacija, svjetski aerodromi vrše realiziranje istih u praksi. Dakle, mi pošaljemo dokumente koji služe kao uputstvo ramp agentima na aerodromima kako da teoriju prenesu u praksu. Moj prijatelj, koji je također iz Sarajeva, nas je preporučio, pa smo zahvaljujući jezicima (morate znati oba) dobili posao. Ohrabrujuće je i to što niti moj momak niti ja nismo nikada živjeli u njemačkim govornim područjima, te su nam date šanse sa tzv. “školskim ” njemačkim – kaže Jabučar.

Nadina kaže kako su uslovi za život mladih i obrazovanih ljudi u Češkoj daleko bolji nego u BiH.

Češki standardi su bili u skladu sa platom, odnosno, može se fino živjeti od iste, a i zbog Lufthanse imamo mnoge privilegije. Mnogo naših ljudi radi u ovoj firmi i na godišnje odmore idu na Bali, Kubu, Tajland, Japan, iako standard u Češkoj nije ni sličan onom u Njemačkoj. Mladi maštaju o plati od 2.000 eura, a ne uzimaju u obzir cjelokupan standard. U Brnu se može jako fino živjeti i sa oko 600-1.000 eura neto plate. Moj momak i ja smo se odlučili upustiti u ovo sve, jer smo željeli nove izazove i bili smo svjesni da sa bh. platama nećemo moći mnogo toga sebi priuštiti, a nismo željeli biti ovisni o porodicama i njihovoj finansijskoj pomoći.

Dodaje kako se nada da će situacija u BiH jednog dana biti bolja, ali ističe kako trenutno ne razmišlja o povratku u rodnu zemlju.

Ja bih željela da se stanje u Sarajevu popravi i, naivno, mislim da će biti bolje. Ja se svim srcem nadam da hoće, ali brojke koje govore o mladim ljudima koji napuštaju zemlju su poražavajuće. Cijene u Češkoj su dosta slične onima u Bosni, ali je žalosno što su nam razlike u platama drastične.

Ne planiramo da se vratimo u bližoj budućnosti. Rad za Lufthansu otvara brojne mogućnosti na tržištu rada i mislimo da će nam pomoći u daljem razvoju karijera. Čak iako odlučimo otići iz Brna, to će sigurno biti zbog neke bolje opcije, a ne nostalgije. Inače, Češka je najbrža rastuća ekonomija Evrope sa najmanjim brojem nezaposlenih. Prepuna je podsticaja za mlade ljude da imaju djecu, da rade na karijeri, nivo kriminala u Brnu je neprimjetan. Ne biste vjerovali koliki je priliv naših ljudi koji žive i rade ovdje – istakla je Jabučar.

Nadina je istakla kako se talenat i rad u velikim i ozbiljnim kompanijama poput Lufthanse izuzetno cijene i da uvijek ima prostora za napredak.

Lufthansa GLC vrši tri ciklusa zapošljavanja godišnje, pa je većina ljudi s naših prostora. I ono što je mene oduševilo jeste da su se moje sposobnosti prepoznale odmah u početku i postala sam prvi agent koji je sa malih aviona prešao na trening za velike i u procesu sam dobijanja licence (na koju se inače čeka 5 mjeseci do godinu dana) . U suštini, ovdje je bitno kako radiš i na osnovu toga možeš i da napredujes, ako ne unutar firme onda negdje drugo u Češkoj, naročito ako pričaš njemački i nalazi se ime Lufthanse u vašem CV-u – kazala je Jabučar za NAP.

Sličan životni put imala je i Elvina Kovačević iz Konjica, koja je odlučila napustiti rodnu zemlju i otići raditi u SAD. Elvina je za Patriju kazala kako su je nepravda i odnos poslodavaca prema radnicima natjerali da napusti BiH.

– Pri samom završetku fakulteta i radeći dugo u privatnim firmama za minimalac, odlučila sam se na odlazak. Došlo je prosto vrijeme u BiH da čovjek ne bira šta će da radi, nego samo da zaradi. Preživljavajući u BiH kao i ostali građani, doživljavala sam razne uvrede od strane vlasnika firmi gdje sam radila, omalovažavanja, jer im se jednostavno može. Kasne plate, jesi prijavljen, nisi prijavljen…Svakodnevno sam čitala kako mnogo mladi odlaze, na kraju sam odlučila i ja, jer nisam mogla psihički više da podnesem da radim godinama, a stalno na mrtvoj tački stojim – kaže Elvina.

Nakon svega što je iskusila, Elvina Kovačević je odlučila napustiti BiH i otići raditi tamo gdje se, kako kaže, cijeni rad.

– Aplicirala sam za najveću američku kompaniju Princes Cruise, dakle kruzer je u pitanju… Položila sam sve potrebne prijemne ispite, završila vizu i ljekarski i bez razmišljanja napustila BIH. Moja pozicija je u baru, a na kojoj god poziciji se radi, a radi se zaista mnogo, mnogo se i zaradi. Dakle, radim u jednoj svjetskoj kompaniji gdje ljudi cijene i dobro plate tvoj rad. Trenutno sam na godišnjem odmoru i ne planiram se vratiti, jer mi ovaj posao omogućava pored putovanja cijelim svijetom i dobru zaradu o kojoj u mojoj BiH mogu samo sanjati – istakla je Kovačević.

Kaže da su joj ostala još dva ispita da diplomira bosanski, engleski i književnost, ali da nema namjeru to uraditi u BiH, već će diplomu steći na nekom od svjetskih fakulteta.

Zašto su Nadina i Elvina napustile BiH, kao i još desetine hiljada mladih, a mnogi čekaju u redu da napuste zemlju, najbolji je primjer Bojana Petković iz Gacka.

Bojana je bila stipendista fondacije „Dr. Milan Jelić“, a s prosjekom 9,8 bila je studentica generacije na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu. Ovoj magistrici filozofije iz Gacka su na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu obećavali da će dobiti posao na fakultetu kada završi studije, ali to se nikada nije desilo.

Danas radi za jednu privatnu agenciju, a posao joj je da studentima privatnih fakulteta u BiH piše seminarske i diplomske radove.

– Nisam nikad ozbiljnije razmišljala o napuštanju zemlje, iako je očigledno da mladi i obrazovani ljudi nemaju mnogo mjesta za ličnu afirmaciju i usavršavanje. Smatram da je glavni problem naše zemlje preveliki upliv politike u sve segmente društva, nepotizam i korupcija, pa se dešava da u takvom sistemu profitiraju nametljivi mediokriteti, dok obrazovani ljudi često ostaju na marginama. Tako da je, na neki način opravdana želja mladih da odu negdje gdje će se njihov trud i znanje više cijeniti. Ipak, iskreno se nadam da će se stvari i u našoj zemlji promijeniti nabolje – kazala je Petković za NAP.

Prema zvaničnim podacima BiH je od rata do sada napustilo 150.000 mladih ljudi. Trend odlaska je u stalnom porastu.

Stručnjaci upozoravaju da se BiH već godinama suočava sa bijelom kugom. Uz odlazak zdravog i reproduktivnog stanovništva BiH bi kroz narednu deceniju mogla postati zemlja staraca. Osim mladih koji odlaze iz BiH, na taj korak već se odlučuju i čitave porodice.

Država nema strategiju kojom bi zaustavila ovaj poražavajući trend. Bit će da sunce tuđeg neba ipak bolje grije nego ono u BiH.

 

(Izvor: NAP)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top