Selmir Pehlić je otac troje djece koji je iza rešetaka proveo 18 mjeseci zbog krađe drva. Dok je bio iza zatvorskih zidova, svakodnevno su ga proždirale misli o njegovoj porodici koja je kod kuće patila od gladi i hladnoće.
“Ponekad sam se pitao jesam li ja doista zaslužio ovakvu sudbinu”, prisjeća se Pehlić. “Bio sam prisiljen na krađu drva jer nisam imao drugog izbora. Nije mi bila namjera štetiti nikome, već samo pokušavati preživjeti s porodicom.”
Selmir je iz ruralnog kraja gdje su sredstva za život bila rijetka, a poslovi su bili teško dostupni. Njegova supruga Elma bila je nezaposlena, a troje djece koja su ovisila o njima bila su još premalena da bi pridonijela porodičnom budžetu.
“Teško mi je opisati tugu i bespomoćnost koje sam osjećao dok sam bio u zatvoru”, kaže Pehlić. “Znao sam da su moja djeca kod kuće gladna, a ja sam bio bespomoćan da im pomognem.”
Iako je Selmir osuđen na kaznu zatvora, njegova priča postala je simbolom mnogih porodica koje se suočavaju s ekonomskim teškoćama u ruralnim područjima. Nedostatak prilika za rad, visoka nezaposlenost i siromaštvo prisiljavaju ljude na ekstremne postupke kako bi preživjeli.
“Sistem nas je zaboravio”, kaže Pehlić. “Umjesto da nas podrži i pruži nam prilike za rad i dostojanstven život, osuđuje nas na bijeg u kriminal. Nikome ne želim oduzeti ništa, samo želim pružiti svojoj porodici osnovne potrebe.”
