Rođena je u selu nadomak Živinica, živi u Sapni, radi u Konjević polju. Ima 25 godina i magistar je agronomije. Za vrijeme
studiranja bila je aktivan član brojnih poljoprivrednih udruženja. Stažirala je na imanju u Francuskoj. Bila je i član Europskog ruralnog parlamenta za mlade u Španiji gdje su donosili deklaraciju o razvoju poljoprivrede svako u svojoj zemlji. Nakon magistriranja odlučila je da se zaposli u Bosni i Hercegovini.
"Itekako smatram da je poljoprivreda budućnost. Ne vidim razlog zbog kojeg bi mladi odustajali od iste, jer realno gledano kada gledam ovaj svijet realno mislim da bez svega možemo, i bez struje i bez TV-a i bez računara, ali nekako bez hrane i vode ne bi mogli preživjeti", poručuje Salihović.
U Opštoj poljoprivrednoj zadruzi „Agrofood“ iz Konjević polja suočeni su sa nedostatkom radne snage i činjenicom da mnogi ljudi izbjegavaju da se u Bosni i Hercegovini bave ovim poslom. Jedan od razloga je trend odlaska, kako iz malih sredina, tako uopćeno i iz cijele Bosne i Hercegovine. Drugi je razlog sama težina posla.
"Mi imamo najveći problem oko zapošljavanja tih mladih ljudi, uopšteno ljudi, radnika. To je ogroman problem. I ako nađemo radnu snagu, to je nekvalifikovana radna snaga na koju utrošimo puno energije, truda, sredstava da obučimo te ljude i na kraju se oni ne vide u ovoj priči i onda odlaze, idu za drugim poslom", rekao je Senad Omerović, direktor Opće poljoprivredne zadruge "Agrofood" Konjević Polje.
Na Odsjeku agronomije Tehnološkog fakulteta u Tuzli zainteresovanost studenata za ovom granom privrede je velika jednom kada upišu ovaj fakultet.
"Naši mladi agronomi već polako zauzimaju svoje mjesto u dešavanjima u našoj zemlji, vode već ozbiljne firme, tamo su rukovodioci, zatim evo ih i po apotekama, bave se zaštitom zdravlja bilja tako da u suštini ja sam uspjehom naših studenata zadovoljan", ističe Besim Salkić, Odsjek za agronomiju Tehnološkog fakulteta Tuzla.
Da bi zainteresovanost za bavljenje poljoprivredom bila veća potrebna su velika ulaganja. Mehanizacija, automatika, čak i robotika u savremenoj poljoprivredi zapadnih zemalja smatraju se novim standardom. Za uslove u Bosni i Hercegovini to je preskupo, a uslovilo bi i veće cijene poljoprivrednih proizvoda što zbog kupovne moći stanovništva nije opcija.
"Jeste da u Bosni i Hercegovini sve sporo napreduje kada gledamo zemlje u razvoju koje imaju dosta savremeniju mehanizaciju, ali poljoprivreda nije kao što je nekada bila. Danas imamo kompletnu mehanizaciju, pomoćna sredstva. Sve više gledamo da isključujemo taj manuelni, ljudski rad onoliko koliko možemo", istakla je Salihović.
"Naša tendencija razvoja u budućnosti je da povećamo proizvodnju za nekih dvadeset posto, da poboljšamo standarde i kvalitete u proizvodnji i da poradimo na edukaciji radne snage", navodi Omerović.
Uključenost u društvene tokove, biranje profesije spram potreba tržišta i svjesnost da bavljenje poljoprivredom za vlastite potrebe i na velikom imanju nije ista razlozi su, smatra Emina Salihović, zašto bi mladi trebali razmisliti da agronomiju uzmu u obzir prilikom biranja profesije.
"Moramo, prije svega, promijeniti taj mentalni sklop, zatim moraju se obezbijediti neka racionalna primanja, podsticaji, start up-ovi što vidimo da je to zavladalo u posljednje vrijeme, a povrh svega toga ukoliko želimo da mladi ljudi se bave poljoprivredom, moramo spriječiti odlazak mladih ljudi iz ove države", poručila je Salihović.
Primjer mlade magistrice agronomije Emine Salihović govori u prilog činjenici da načina da se ostane i opstane u Bosni i Hercegovini ima. No, za to je potrebna volja, sagledavanje drugih opcija od onih koje prvobitno zamislimo i otvaranje prema poljoprivredi kao grani privrede koja će uvijek opstajati, jer kao što reče naša sagovornica bez mnogih savremenih poslova i tehnologija možemo, ali bez hrane i vode nikako.
