Logorašica Omarske Jadranka Cigelj: Dođe mi da ja presudim zločincu!

Šešelj se dere iz Beograda, Karadžiću je bolje nego meni koja živim od male mirovine, a i Mejakić će biti pušten kao i Biljana Plavšić, ogorčena je Mejakićeva žrtva

Jadranka Cigelj-Jakimovski (70), jedna od najpoznatijih logorašica iz Prijedora, već danima je u šoku, odnosno otkako je čula da će se u januaru 2019. godine na prijevremenoj slobodi naći Željko Mejakić, prijeratni milicioner, ratni upravnik Omarske i poslijeratni osuđeni ratni zločinac, koji ju je silovao u tzv. policijskoj sobi tog najozloglašenijeg logora. 

Dignimo glas

Po toj sobi nazvana je i njena poznata knjiga „Apartman 102“, koju je napisala nakon što je preživjela 57 dana pakla Omarske. Danas je aktivistica za ljudska prava, penzionerka u rodnom Zagrebu, iz kojeg se kao dijete doselila u Prijedor, a iz njega poput živog skeleta otišla 1992. nakon oslobađanja iz logora. Polomljena rebra nikad nisu pravilno srasla.

Ogorčena je saznanjem da ni najsvirepiji zločinci u BiH kazne ne izdržavaju do kraja. Mejakić je uhapšen 2003., a pravosnažno u Sudu BiH osuđen 2009. na 21 godinu zatvora. Zahvaljujući pravu na prijevremeno puštanje, iza rešetaka neće ostati do 2024., a inače, kaznu izdržava u KPZ-u Banja Luka.

Za to vrijeme, neko na Facebooku održava stranicu koja se zove po imenu ovog monstruma i tamo ga prikazuje kao policajca koji nastavlja vrijeđati žrtve do tako užasavajuće mjere da ispovijest Jadranke Cigelj o onome što joj je priredio u paklu Omarske poredi s kontroverznim filmom „50 nijansi sive“.

U Ministarstvu pravde RS saznajemo da zatvorenici nemaju pristup internetu. Pitanju ko stoji iza spornog profila i uvreda, Jadranka Cigelj ne pridaje značaj. Ona je ljuta zbog šutnje bh. političara, udruženja, pa i cjelokupne javnosti na odluku da se Mejakić za dva mjeseca nađe na slobodi. 

- Pozivam BiH da se konačno postavi kao država i digne glas, u ime mrtvih, onih koji su na gomilama skapavali u „bijeloj kući“ u Omarskoj, ali i drugim logorima širom države. A meni i u ovim godinama, a nekad sam se bavila karateom, dođe da sada nađem Željka Mejakića i da mu zadam presudan udarac pa da ja idem u zatvor, jer ovo je strašno. Šešelj se dere iz Beograda, Karadžiću je bolje nego meni koja živim od male mirovine, a i Mejakić će biti pušten kao i Biljana Plavšić – ogorčena je Cigelj. 

Zbrisano Briševo

S druge strane, Drago Perković, koji nakon što je preživio Omarsku, Manjaču, Batković i Kamenicu, već 26 godina živi u Kanadi, još nema snage da dođe u BiH i u svoje s lica zemlje zbrisano Briševo, poznato i po tome što se u njemu dogodio jedan od najvećih masakra nad Hrvatima Bosne i Hercegovine.

- Toliko sam iznerviran da bih najradije samo psovao - poručuje Perković i pita se kako će preživjele žrtve Željka Mejakića koje su se vratile u Prijedor ili u njega dolaze svakog ljeta, preživjeti nove susrete sa svojim mučiteljem.

I danas se budi s kricima iz „bijele kuće“

Zbog svega što je preživio Perković se i danas plaši mraka, spava s upaljenom lampom i budi se s kricima iz „bijele kuće“. Polomljen vrat, ožiljci od noža, opušaka ugašenih na tijelu, polomljeni zubi, rebra, sjećanja na strijeljanja, samo su djelić podsjetnika na njegovih 400 logoraških dana. Tukli su palicama, sajlama, kablovima, noževima, poluosovinama, letvama, krampovima, a sada su uglavnom slobodni ljudi.

- Pušten je Krkan (Mlađo Radić, op. a.), Tadić (Duško, op. a.), sada puštaju i Mejakića, za njim će i ostali, a od nas traže da svjedočimo - kaže Perković.

Izvor: