Legenda kaže da nekada davno su zemljom hodali uspravni ljudi.
Priča se da su imali obraz i čast. Da im je data riječ bila svetinja. Ako je daju nikada ne dozvole da je ne ispoštuju. Da su se ponosili svojim djelima i poštenjem sticali svoje imetke. Da su se stidili samog sebe ako nisu znali da im je komšija gladan.
Da sramota nije bilo nemati već ne pomoći. Da su bili nesebični u davanju i iskreni u govoru. Priča se da su se radovali punog srca tuđem uspjehu. Da nisu očekivali samo korist već običnu toplu ljudsku riječ. Da diploma nije bila mjerilo vrijednosti već vlastiti postupci. Ako su griješili znali su za izvini i pokajanje.
Dokazivali su se djelima a ne praznim riječima. Pričaju da nisu imali puno al duša im puna bila.
Izvor: