Kada je prije nekoliko sedmica postalo jasno da je došlo do promjene u odnosu administracije Sjedinjenih Američkih Država i rukovodstva bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, ukidanjem svih sankcija, uključujući i bivšeg predsjednika RS-a Milorada Dodika, zaključak koji se izvodio je da se Dodik mora povući.
Na papiru se povukao, ali u praksi je i dalje prva violina kompletne politike entiteta RS. To je posebno vidljivo posljednjih dana, čak i nakon održanih prijevremenih izbora za predsjednika RS-a. Pobijedio je kandidat Dodikovog SNSD-a Siniša Karan, ali kao da nije.
Kada su tokom jučerašnje posjete Budimpešti, odnosno premijeru Viktoru Orbanu otputovali Karan, v.d. predsjednice RS-a Ana Trišić-Babić i Milorad Dodik, potonji je bio taj koji je i dalje prva politička violina. On je taj koji sjedi nasuprot Orbanu, iako je kraj njega još uvijek aktuelna vršiteljica dužnosti predsjednice Trišić-Babić. Tu je i novoizabrani predsjednik Siniša Karan, koji će u narednim danima preuzeti dužnost.
No, iako bez zvanične političke funkcije (ne računajući poziciju predsjednika stranke) Dodik je je i dalje centralna figura. Njega se u medijima bliskim vlasti potpisuje samo kao predsjednik, iako zvanično vodi samo stranku.
Kada je jutros šef diplomatije Mađarske Peter Szijjarto stigao u Banju Luku i na svečanost gdje mu je uručen počasni doktorat, kraj njega je bio Dodik, a ne Trišić-Babić niti Karan.
Suštinski, Dodik iako nema zvaničnu funkciju u vlasti, niti vodi neku instituciju pokazuje da mu ona i ne treba. Njegova politička moć je tolika da je i javnost navikao da je on centralna figura pa se postavlja pitanje svrsishodnosti i presude i njenog implementiranja.
Foto Screenshot
