Jedno od najupečatljivijih svjedočenja u procesima za zločine počinjene nakon pada Srebrenice pred Haškim tribunalom dao je Momir Nikolić, nekadašnji pomoćnik komandanta za bezbjednost Bratunačke brigade Vojske Republike Srpske, koji je priznao vlastito učešće u zločinima nad Bošnjacima u julu 1995. godine.
Nikolić je pred sudijama opisao i susret s Ratkom Mladićem 13. jula 1995. godine u Konjević Polju, kada su se bošnjački muškarci i dječaci, koji su nakon pada Srebrenice pokušavali kroz šumu doći do teritorije pod kontrolom Armije RBiH, u velikom broju počeli predavati snagama VRS-a.
Prema njegovom svjedočenju, Mladić se tog dana pojavio među zarobljenicima i obraćao im se uvjeravajući ih da se ne trebaju bojati. Govorio im je da će biti prebačeni, razmijenjeni i da će sve biti u redu.
Iza tih obećanja, međutim, prema Nikolićevom iskazu, stajala je sasvim drugačija namjera.
Samo se nasmijao
Kada je Mladić krenuo prema automobilu, Nikolić je pošao za njim. Zarobljenika je bilo sve više i, kako je svjedočio, želio je znati šta će se s njima zapravo dogoditi.
Upitao je Mladića šta će biti s tim ljudima.
General mu nije odgovorio riječima.
Prema Nikolićevom svjedočenju, Mladić se samo nasmijao, a zatim desnom rukom, s dlanom okrenutim prema zemlji, napravio oštar vodoravni pokret slijeva nadesno.
Nikolić je isti gest kasnije pokazao i u sudnici, objašnjavajući da ga nije mogao razumjeti drugačije nego kao poruku da će zarobljeni muškarci biti ubijeni.
Ono što je tada, prema njegovim riječima, Mladić saopćio bez ijedne izgovorene riječi, ubrzo je postalo stvarnost. Hiljade bošnjačkih muškaraca i dječaka odvojene su od žena i djece, odvožene na različite lokacije na području Bratunca i Zvornika i sistematski strijeljane.
Posebno značajno svjedočenje
Nikolićevo svjedočenje bilo je posebno značajno jer nije dolazilo od posmatrača izvana, nego od oficira koji je pripadao strukturi VRS-a i koji je priznao vlastitu odgovornost za zločine.
On je pred Tribunalom govorio o organizaciji zarobljavanja, transporta i pogubljenja, kao i o ulozi vojnih i policijskih struktura u operaciji koja je uslijedila nakon pada srebreničke enklave.
Mladićeva odbrana pokušavala je osporiti Nikolićev kredibilitet, tvrdeći da je pojedine dijelove svog iskaza, uključujući i opis Mladićevog gesta, izmislio ili prilagodio kako bi nakon priznanja krivice dobio blažu kaznu.
Zbog toga je njegovo svjedočenje, kao i drugi iskazi insajdera u predmetima pred Tribunalom, bilo podvrgnuto detaljnom ispitivanju i poređenju s drugim dokazima.
Ipak, njegovo svjedočenje ostalo je jedan od najupečatljivijih prikaza atmosfere i namjere koja je pratila masovna ubistva zarobljenih Bošnjaka nakon pada Srebrenice.
Posebno je ostao zapamćen upravo trenutak iz Konjević Polja: zarobljenicima su se javno davala obećanja da će biti sigurni i razmijenjeni, dok je, prema svjedočenju čovjeka iz samog sistema VRS-a, iza njihovih leđa jednim nijemim pokretom ruke bila nagoviještena sasvim drugačija sudbina.
Ratko Mladić je pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog i za genocid u Srebrenici.
Momir Nikolić bio je pomoćnik komandanta za bezbjednost i obavještajne poslove Bratunačke brigade Vojske Republike Srpske tokom rata u BiH. Pred Haškim tribunalom priznao je krivicu za progon Bošnjaka iz Srebrenice i postao jedan od najvažnijih insajderskih svjedoka o organizaciji zarobljavanja, deportacija i ubistava nakon pada enklave.
Foto: Screenshot
