Suočavanje sa istinom i priznavanje presudama nije pitanje nacije ili etničke pripadnosti, nego humanosti, mira i općeg dobra. Tu bismo trebali nastupiti mi – mediji.
I zbilja bismo mi u Bosni i Hercegovini mogli dosta toga naučiti od Facebooka i drugih društvenih mreža. Nakon veličanja balkanskog krvnika oličenog u ratnog zločinca Ratka Mladića Facebook je uklonio sadržaje sa zvanične Facebook stranice SNSD-a. Poruka je jasna - oni neće da budu megafon s kojeg odzvanjaju riječi koje ponižavaju žrtve.
Zašto se onda mi utrkujemo ko će prije prenijeti šta su rekli dodici, šarovići, borenovići, porodica zločinca Mladića? Jesmo li svjesni da tako širimo govor mržnje, a trebali bismo raditi na oplemenjivanju javnosti I stvaranju preduvjeta za uspostavu istinskog demokratskog društva.
Kada ćemo prestati biti glasila onih koji nas vode u sunovrat već 25 godina i kada ćemo uvesti medijske blokade za one koji koriste narativ protiv onog trećeg. Čemu forsiranje balansa, jer nam je cilj prije svega izvještavati istinito, a ne izbalansirano.
Ako vam treba druga strana ona je jasna. Presuda Suda u Hagu koja je jedina mjerodavna da okarakteriše sve užase iz agresije na BiH. Svjesni su toga i Crnogorci, pa su i oni desno orijentirani kapitulirali.
Sjeća li se neko još jačine tog demokratskog svjetla, tog prozora u svijet, kada je nekoliko američkih medija prekinulo prijenos obraćanja tada još uvijek aktualnog predsjednika SAD Donalda Trumpa u trenutku kada je proglasio pobjedu u nekim saveznim država pritom govoreći da je bilo „ilegalnih glasova“. Više televizija prekinulo je tada prijenos ispravljajući Trumpove tvrdnje govoreći da nema dokaza o ilegalnim glasovima.
Znam da će neki pomisliti da bi u BiH u tom slučaju na TV stanicama bio uvijek crn ekran, ali svakako smo obavijeni u crno. Na taj način bismo makar spriječili huškače da imaju benefite od svojih mržnjom zadojenih govora.
I sve ovo govorim jer se sve manje priča o tako neophodnom zakonu o zabrani negiranja genocida, dok nam s ekrana i iz novina negatori genocida pričaju zašto je Ratko heroj a ne zločinac!
Bojim se da ne dođemo u situaciju da tri put izgovorena laž postane istina. Zato je velika odgovornost na nama koji predstavljamo javnost da ugasimo kamere, zašiljimo pera i radimo u interesu mira i pomirenja, a nikako kao glasnici onih koji bi nas opet sutra uveli u rat.
Od genocida u Srebrenici prošlo je 26 godina, a BiH još nema zakon o zabrani negiranja ratnih zločina. Bliži se i 11. Juli. I ovoga 11. jula odjekivat će 8.372 bola, krika i uzdaha. Proučena Fatiha i očekivanja da 'sutra' donosi dugo očekivani smiraj – jedina je nada za porodice svirepo ubijenih u genocidu, najstrašnijem zločinu na tlu Evrope u modernom dobu.
Pravda i istina još uvijek lutaju srebreničkim poljima smrti i lutat će sve dok i preživjeli ne dožive satisfakciju u vidu zabrane negiranja genocida.
Postoje bolesni politički moćnici i njihovi poslušni sljedbenici zločina. Ti ljudi kojih se normalan čovjek stidi negiraju i žele da se zaboravi! Zato vas molim ne prenosite njihov govor mržnje.
Julska bol je bolest i za nju nema lijeka. Javlja se uvijek u isto vrijeme, a obično je sapere kiša kad se tabuti spuste u zemlju i duše nađu svoj mir.
Ne zaboraviti, vječno je pitanje pravde i istine.
Julska bol je naša bolest, prestanimo širiti govor mržnje negatora genocida
Hvala Crna Goro, jer ste smogli snage i priključili se civiliziranim vrijednostima života. Sada ide teži dio, jer je krajnje vrijeme da se i u BiH I to u svim njenim dijelovima osudi i zabrani negiranje genocida i slavljenje ratnih zločinaca.
Izvor:
