Dok međunarodna politika često dominira vijestima o Iranu, iza tih naslova stoji stvarnost svakodnevnog života više od 90 miliona ljudi. Ekonomija zemlje, decenijama podložna sankcijama, prisilila je građane i vlasti da razviju sistem samodostatnosti i oslanjanja na domaću proizvodnju.
Subvencionisani energenti i niske režije
Jedna od stvari koja najviše iznenađuje strance su cijene goriva i komunalija. Litar benzina u okviru mjesečne kvote od 60 litara košta tek oko 0,05 KM, dok osnovni troškovi režija za prosječan stan iznose približno 27 KM mjesečno. Internet za kućnu upotrebu, iako pod određenim restrikcijama, dostupan je po cijeni od oko 12 KM mjesečno.
Pristupačne osnovne potrepštine
Zbog sankcija, uvoz stranih proizvoda ograničen je i skup, pa su police u trgovinama uglavnom pune domaćih brendova. To omogućava relativno povoljne cijene hrane i svakodnevnih proizvoda:
Hljeb (500 g): oko 0,90 KM
Mlijeko (1 l): oko 1,10 KM
Jaja (12 kom): oko 2,27 KM
Obrok u restoranu: oko 8,30 KM
Karta javnog prevoza: 0,30–1 KM
Pileća prsa (1 kg): oko 5 KM
Čaj: oko 0,50 KM
Takve cijene omogućavaju Irancima da vode društven i aktivan život unatoč ekonomskim ograničenjima.
Plaće i kupovna moć
Međutim, iako osnovne potrebe koštaju malo, prosječna plaća od približno 600 KM stavlja u perspektivu visoke troškove uvoza i luksuznih proizvoda.
Kupovina tehnologije, novih automobila ili stranih brendova gotovo je nedostižna za prosječnog građanina, što pokazuje da život u Iranu nije bez izazova.
Snalažljivost i kreativnost
Unatoč tome, Iranci pokazuju izuzetnu snalažljivost. Razvili su domaće verzije popularnih aplikacija i platformi, a nedostatak uvozne robe nadoknađuju domaćim zanatstvom i proizvodnjom.
Moderni život u Teheranu miješa ubrzanu svakodnevicu i tradicionalne vrijednosti, a ljudi pronalaze načine da funkcionišu i druže se u granicama koje postoje.
FOTO: Društvene mreže
