Pedeset tri migranta, među kojima su bile tri žene i dvoje maloljetnika, prema tvrdnjama humanitarne organizacije SOS Balkanroute, nasilno su vraćena iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu. Neki su imali slomljene kosti, povrede glave i rebara. Hrvatska policija ne potvrđuje optužbe, a povrijeđeni ljudi ponovo su završili u Bosanskoj krajini, gdje su im pomoć pružali humanitarci.
Na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine ponovo se dogodilo nešto što zahtijeva ozbiljne odgovore. Pedeset tri migranta navodno su 11. novembra 2026. godine pretučena i protjerana na područje Bosanske krajine. Među njima su bile žene i djeca, ljudi koji su krenuli na put prema boljem životu, a završili s povredama zbog kojih su pojedini morali hitno u bolnicu.
Prema navodima organizacije SOS Balkanroute, u nasilju je učestvovalo oko 15 maskiranih hrvatskih policajaca. Migranti su potom vraćeni preko granice i ostavljeni na području Tršca, Šturlića i Crnaje.
Humanitarni radnici pronašli su ih u šest grupa. Neki su jedva hodali. Pet osoba imalo je teške povrede, uključujući prijelome ruku i nogu te povrede glave. Još dvanaest ljudi prevezeno je u migrantski kamp Lipa kod Bihaća. Među povrijeđenima su bili i oni sa slomljenim rebrima.
Dvojica migranata narednog dana žalila su se na snažne bolove i iskašljavanje krvi.
To su ljudi kojima je trebala medicinska pomoć, a ne još jedna rasprava o tome ko je za njih nadležan.
Snimci povrijeđenih migranata
Na društvenim mrežama pojavio se i snimak koji prikazuje navodno povrijeđene migrante nakon događaja na granici. Okolnosti nastanka snimka još nisu nezavisno potvrđene.
Pogledajte snimak povrijeđenih migranata:
https://www.facebook.com/share/r/1EVuomwFGo/?mibextid=wwXIfr
Granica nije mjesto na kojem prestaju ljudska prava
Hrvatska je članica Evropske unije i država koja ima pravo štititi svoju granicu. To pravo niko ozbiljan ne dovodi u pitanje. Ali nijedna uniforma, nijedna državna granica i nijedan zakon ne daju pravo na premlaćivanje ljudi.
Ako se potvrde navodi organizacije SOS Balkanroute, neko će morati objasniti kako je moguće da ljudi s teškim tjelesnim povredama završavaju na teritoriji Bosne i Hercegovine nakon kontakta s policijom države članice Evropske unije.
Hrvatski ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović izjavio je da hrvatska policija nema informacije koje potvrđuju ovaj incident i da su pokrenute provjere.
To je službeni stav hrvatskih vlasti. Ali on ne može zamijeniti istragu.
Postoje ljudi koji prijavljuju ozbiljne povrede. Postoje humanitarci koji tvrde da su ih zatekli i organizovali njihovo zbrinjavanje. Postoje optužbe koje se odnose na postupanje policijskih službenika. Sve to mora biti ispitano.
A gdje su institucije Bosne i Hercegovine?
Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da su, prema navodima SOS Balkanroutea, humanitarne organizacije morale organizovati prijevoz povrijeđenih ljudi.
Dok se govori o evropskim standardima, međunarodnim konvencijama i zaštiti ljudskih prava, ljudi sa slomljenim kostima zavise od pomoći volontera i humanitaraca.
Zar je moguće da se povrijeđeni ljudi pronađu na teritoriji Bosne i Hercegovine, a da javnost ne dobije jasne informacije o tome šta su poduzele domaće institucije?
Gdje su službeni izvještaji? Jesu li uzeti iskazi povrijeđenih? Jesu li dokumentovane njihove povrede? Je li od hrvatskih institucija zatraženo službeno očitovanje?
Bosanska krajina godinama nosi ogroman teret migrantske krize. Njeni građani, zdravstvene ustanove i humanitarni radnici često se suočavaju s problemima koje nisu stvorili i koje ne mogu sami riješiti.
Zato je nedopustivo da ozbiljne optužbe za nasilje na granici ostanu samo još jedna vijest koja će za nekoliko dana biti zaboravljena.
Nisu to samo migranti. To su ljudi.
Lako je govoriti o migrantima kao o brojevima. Pedeset tri vraćena, pet teško povrijeđenih, dvanaest prevezenih u kamp.
Ali svaki od tih brojeva ima ime, porodicu i životnu priču.
Neko je napustio svoju zemlju zbog rata. Neko zbog siromaštva. Neko zbog straha za vlastiti život. Njihovi razlozi dolaska u Evropu mogu biti različiti, ali njihovo pravo da ne budu izloženi nasilju ne zavisi od tih razloga.
Niko ne traži da granice budu otvorene bez kontrole. Niko ne tvrdi da se zakoni ne trebaju poštovati.
Traži se samo ono što bi moralo biti normalno u svakoj uređenoj državi: da policija postupa zakonito, da povrijeđeni dobiju pomoć i da se svaka ozbiljna optužba za nasilje temeljito istraži.
Ako su pripadnici hrvatske policije odgovorni za ove povrede, njihova imena i postupci moraju biti predmet odgovarajućih postupaka. Ako nisu, onda se mora utvrditi šta se zaista dogodilo i ko je tim ljudima nanio povrede.
Istina ne smije zavisiti od toga imaju li povrijeđeni ljudi pasoš, novac ili nekoga ko će govoriti u njihovo ime.
Jer slomljeno rebro jednako boli i Evropljanina i čovjeka koji je hiljadama kilometara pješačio tražeći sigurnost.
A ljudsko dostojanstvo ne prestaje na graničnom prijelazu.
Ovih 53 ljudi ne smiju ostati samo broj u policijskim i humanitarnim izvještajima.
Njihove povrede zaslužuju odgovore. Njihova svjedočenja zaslužuju da budu saslušana.
I neko konačno mora utvrditi šta se dogodilo te novembarske noći na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Foto: Screenshot/SOS Balkanroute
