Koji je smisao trijažnih šatora u Neumu ako u njima ne postoji ni minumum uvjeta za boravak?

bih
I najzdraviji čovjek bi se nakon jedne noći pod tankim šatorom postavljenim tek nekoliko metara od mora, promrznut i pregladnio, morao razboljeti.

U centru primorskog gradića Neuma postavljeni su šatori za privremeni boravak državljana Bosne i Hercegovine koji u ovu zemlju ulaze iz drugih država. Šatore je na preporuku Predsjedništva BiH da se u roku 24 sata zatvore svi granični prijelazi na kojima nije uspostavljen „karantin“, 8. travnja postavila Federalna uprava civilne zaštite (FUCZ), te su oni odmah pušteni u uporabu.

Danas se portalu Dnevnik.ba javio jedan od prvih „stanara“ šatora, inače Neumljanin na radu u Dubrovniku, zgrožen uvjetima koji tamo vladaju. U nemogućnosti daljnjeg ostanka u Republici Hrvatskoj, te zbog trenutne obustave rada u tvrtki u kojoj je zaposlen, naš se sugovornik, svjestan mjera na koje će naići kada dođe u Neum, ipak odlučio uputiti prema mjestu svog prebivališta. S njim su iz Dubrovnika krenuli i zaposlenici tvrtke kojima je nadređen, petorica iz Zenice, trojica iz Gračanice, te jedan mještanin Stoca. Dolaskom u Neum, sukladno novim odredbama kriznih stožera, sa kolegama se uputio prema šatorskom kompleksu gdje ih je prema uputama trebao primiti liječnik koji će obaviti pregled te utvrditi daljnje mjere. Na opće iznenađenje, liječnika nisu našli, a da stvar bude gora, na licu mjesta doznaju i kako još nije pronađen liječnik koji bi ordinirao na neumskom trijažu.

-Nema doktora, nema osnovnih uvjeta za boravak, hrana i voda nisu osigurani, grijanje…osim šatora, golih kreveta na rasklapanje i dva mobilna toaleta u blizini, apsolutno ničeg nema, ogorčeno je izjavio naš sugovornik koji je odmah po dolasku kontaktirao i lokalnu vlast u Neumu, policijsku stanicu Neum, te naravno FUCZ koja je šatore postavila, te na njih uputila „ljudske resurse i potrebnu opremu“, kako je navedeno i u priopćenju FUCZ na njihovoj službenoj stranici, piše Dnevnik.ba.

U policiji su mu, kako navodi, rekli kako je jedino što mogu poduzeti, omogućiti njemu i kolegama nešto hrane, iz osjećaja empatije, dok su se službenici Federalne uprave za civilnu zaštitu iznenadili kako nema liječnika te odgovornost sa entitetskog prebacili na županijski nivo. Jedini koji je u datom trenutku promptno reagirao zapravo je bio neumski načelnik Živko Matuško koji je odmah po pozivu došao sa liječnikom Doma zdravlja Neum koji je mladiće pregledao, te se sa njima uputio do sanitarnih inspektora na graničnom prijelazu koji su im izdali rješenja za petnaestodnevnu samoizolaciju u vlastitim kućanstvima jer je utvrđeno da nitko od njih nema simptome koji bi upućivali na COVID 19.

Postavlja se pitanje, koji je smisao trijažnih šatora u Neumu ako u njima ne postoji ni minumum uvjeta za boravak? I najzdraviji čovjek bi se nakon jedne noći pod tankim šatorom postavljenim tek nekoliko metara od mora, promrznut i pregladnio, morao razboljeti. Ne od korone nego od nebrige.

Nakon razgovora sa Neumljaninom, i sami smo obavili razgovor sa Federalnom upravom civilne zaštite ali i sa Stožerom civilne zaštite HNŽ/K. Osim prebacivanja odgovornosti sa jedne razine na drugu, nismo doznali ništa.

Iz FUCZ tvrde kako je njihovo bilo samo osigurati ljudstvo koje će postaviti šatore i montirati mobilne WC-ove, dok se za ostalo dužan pobrinuti Županijski stožer CZ, a to podrazumijeva osiguranje liječničke skrbi i ostalih uvjeta za boravak.

Iz Županijskog stožera pak oštro opovrgavaju ovakve navode tvrdeći da oni nisu dobili nikakvu odluku koja bi ih na takvo što obvezivala, te da sva nadležnost za trijažne šatore i sve ono vezano za njih spada na Federalni nivo.

Naposljetku su se ipak i jedni u nečemu složili, a to je, ako loptica pobjegne sa njihovog teritorija, te se izgubi smisao u loptanju od federalnog do županijskog nivoa, problem jednostavno prebaci lokalnoj vlasti, pa je ispalo kako bi liječnika i uvjete trebala osigurati Općina Neum koja se i bez korona krize bori sa osiguranjem liječničkog kadra za potrebe neumskog stanovništva.

Kako god, neumski šator i hrabrost jednog mladića da se bori sa vjetrenjačama nepregledne ali nefunkcionalne administracije iznijeli su na vidjelo svu trulost sustava u kojemu živimo, i vječito pitanje, čija je odgovornost ako nitko nije odgovoran?

Plus u ovoj priči svakako ide na stranu neumskog kriznog stožera i načelnika Matuška, koji su se ipak uspjeli snaći te iznaći rješenje trenutnoj situaciji. No, pitanje je, što će biti sutra? Danas? Sa ljudima koji tek pristižu „pod šator“ i koji će probdjet noć smrzavajući se pod njim?

Kako će jedan liječnik iz neumskog Doma zdravlja u svojoj smjeni pokrivati pacijente sa drugim potrebama i potencijalno zaražene ljude u trijažnom šatoru?

Što sa trojicom živih i stvarnih ljudi koji su, dobijamo informaciju, zaglavili u šatoru na Graničnom prijelazu Ivanica? Također bez liječnika i osnovnih uvjeta? Gladni i žedni, ali doslovno? Ljudi za čiji se ljudski tretman upravo bori Stožer civilne zaštite malog mjesta Ravno. Onog koje devedesetih nije nikog zanimalo, tamo gdje je otpočeo onaj, ničiji rat.

Na kraju ostaje otvoreno pitanje - jesu li Neum i Ravno, šatori – logori, primjer odlične zdravstvene prakse Fadila Novalića zbog koje je BiH pohvalila i Svjetska zdravstvena organizacija - WHO, pita Dnevnik.ba