Srebrenica 1995: Kulminacija genocida i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu je dvodnevna međunarodna naučna konferenciju. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića. Su organizirilai ovaj naučni skup povodom 31 gopdišnjica počinjenog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN-a. Cilj je odati počast žrtvama, kao i jačanja naučnih i društvenih napora usmjerenih ka istraživanju i suprotstavljanju negiranju genocida.
Nakon više od tri decenije od genocida počinjenog nad Bošnjacima na području zaštićene zone UN-a izazovi su sve veći u općini Srebrenica. Počinjeni genocid je naučno, sudski, na koncu i historijski dokazan, ali posljedice toga u ekonomskom smislu još nisu na uzlaznoj putanji. Emeritus Mirko Pejanović ističe da je naučno istraživanje pokazalo kako je jedno od rješenja da Srebrenica dobije poseban razvojni status, koji je neophodno provesti kroz parlamentarnu proceduru na nivou države.
“Budući da u parlamentu BiH ne postoji dovoljna saglasnost, niti je moguć konsenzus o tom pitanju, očekivati je da visoki predstavnik međunarodne zajednice u okviru svog ovlaštenja proglasi taj zakon, kako bi se na solidarnoj osnovi svi nivovi vlasti u Bosni i Hercegovini i kantonalni i entitetski i državni, naveo je prof.dr. Mirko Pejanović, emeritus.
Razvoj ekonomije je važan i za očuvanje historijskih činjenica, koje su bile dokaz sudskih procesa. Jer sjećanje na počinjeni zločin najbolje se čuva onde gdje je i počinjen. Rezolucija UN-a i dio Krivičnog zakona imali su za cilj zaustaviti negiranje. Krivični zakon pokazao je svoju ulogu nedavnim pravosnažnim presudama za osobe koje su negirale genocid, ali mnogo više je onih koji su to činili, uključujući i zvaničnike ne samo u RS-u, nego i u susjednoj Srbiji.
Pa one nama ukazuju jednu vrlo važnu stvar, dakle, tužilaštvo sada ima u praktičnom smislu kako protestuirati negatore genocida s jedne strane, ali s druge strane nam oni koji vodije političke procese ovoj državi očigledno zaštićeni ili možemo izraziti su umje da je tužilaštvo izpolitizirano, objasnio je prof.dr. Muamer Džananović, direktor Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
„31. godina je od genocida, pravda nije još zadovoljena, istina je pobjedila, ali nije u javnom diskursu u čitavoj našoj zemlji, dodala je Amina Rizvanbegović-Džuvić, direktorica Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića.
Haški tribunal, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora - za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine. Kako vrijeme prolazi, ne liječi rane,a isto tako sve je manje sudskih procesa. U posljednjoj godini dvije optužnice su podignute za zločine na području Srebrenice. Državno pravosuđe iz Haškog tribunala dobilo je liste A i B.
To su liste gdje su poznati zvršioci zločina imenom i prezimenom. To bi trebalo biti jedan od prioriteta u radu i sudova i tužilaštava. Međutim, vidimo da sudovi tužilaštva rade samo ono kako bi se ispunuli određene norme, kvote itd. Bojim se da će biti sve to manje i manje procesa. Dakle, imamo činjenice, mišljenja je prof. dr. Ermin Kuka, naučni savjetnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti
Činjenice su jasne i na osnovu njih se traži pravda već 31 godinu, a nakon ostvarivanja pravde mogla bi se graditi zdrava budućnost
