Krajina i Bosanska Otoka žale za još jednim mladim životom koji je prerano ugašen. Nakon kratke bolesti, u 24. godini života, preselio je na ahiret Refik (Eniz) Jezerkić – Reho, mladić kojeg su svi poznavali kao vedrog, pristojnog i ponosnog momka.
Njegovo ime nosilo je posebnu težinu – ime po stricu, šehidu Refiku Rehi Jezerkiću, heroju Armije Republike Bosne i Hercegovine, pripadniku 511. Slavne brdske brigade, koji je poginuo 1994. godine na Padežu kod Bosanske Krupe i posthumno odlikovan najvišim ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan”.
DVA ŽIVOTA POVEZANA ISTIM IMENOM
Mlađi Refik ponosno je nosio ime svog strica, čovjeka čije je junaštvo utkano u temelje slobode Krajine. Bio je uzoran sin, prijatelj i sugrađanin, a njegova skromnost i dobrota ostavit će neizbrisiv trag među onima koji su ga poznavali.
Sudbina, međutim, kao da je željela povezati njih dvojicu i izvan imena – obojica su život napustila u dvadesetim godinama, ostavivši za sobom tugu i sjećanje koje boli.
NASLJEĐE HRABROSTI I DOBROTE
Šehid Refik Reho Jezerkić, sin Asima i Nure, komandir desetine 511. Slavne brdske brigade, poginuo je braneći domovinu.
Njegova hrabrost i odanost zauvijek su zapisani u historiji Bosanske Krajine.
Njegov imenjak, mladi Reho, nosio je tu priču kroz generaciju mira – s ponosom, ali i s odgovornošću. Njegova prerana smrt kao da je podsjetnik koliko su životi krhki, ali i koliko je snažno naslijeđe onih koji su otišli prije nas.
ZAJEDNIČKA MOLITVA
Krajina danas plače – za herojem iz prošlosti i za mladim životom koji nije stigao ispuniti svoje snove.
“Molimo Gospodara da im se smiluje i podari im Džennet, a porodici da podari snage i sabura u ovom velikom iskušenju.”
U mezarju Stegarić, kraj Une, naći će svoj smiraj mladi Refik, a ime koje nosi i dalje će živjeti – kao simbol ponosa, žrtve i ljubavi prema domovini i ljudima.
