Krenuo je kroz šumu da ponovo zagrli svoje sinove, ali nikada nije stigao

Postoje priče koje ni tri decenije kasnije ne prestaju lomiti srca. Jedna od njih je priča Huse Ćerimovića iz Srebrenice, čovjeka kojem je rat u samo dvije godine oduzeo gotovo sve što je imao.

Huso je živio za svoju porodicu. Imao je suprugu, tek rođene sinove blizance i majku koja je bila stub njihovog doma. Vjerovao je da će, uprkos ratnim strahotama, njegova djeca jednog dana odrastati u miru. Sudbina je, međutim, imala drugačije planove.

Godine 1993. njegova supruga ubijena je na školskom igralištu u Srebrenici zajedno sa još 73 civila. Iza nje su ostala dva dječaka koja su imala svega nekoliko mjeseci i koja majčin lik nikada nisu uspjela zapamtiti.

Teret odgoja preuzela je njihova nana. Zajedno sa sinom Husom pokušavala je dječacima pružiti sigurnost i toplinu u opkoljenom gradu, iako je svaki novi dan donosio neizvjesnost.

Kada je u julu 1995. godine pala Srebrenica, nana je s unucima uspjela stići do slobodne teritorije. Huso je, poput hiljada muškaraca i dječaka, krenuo kroz šumu u nadi da će se ponovo zagrliti sa svojim sinovima.

Do tog zagrljaja nikada nije došlo.

Ubijen je na putu spasa, kao jedna od žrtava genocida počinjenog u Srebrenici.

Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 2008. godine u masovnoj grobnici Kamenica. Pronađen je samo manji dio njegovih kostiju, zbog čega je porodica godinama čekala da se pronađu i preostali posmrtni ostaci kako bi ga dostojanstveno ispratila na vječni počinak. To se, nažalost, nikada nije dogodilo.

Ni njegova majka nije dočekala taj trenutak. Preselila je 2023. godine, nakon života obilježenog tugom i brigom za unuke koje je podigla kao vlastitu djecu. Bila im je i majka i otac, najveća podrška i jedini oslonac nakon što su ostali bez oba roditelja.

Na kolektivnoj dženazi u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari 11. jula 2026. godine konačan smiraj pronaći će i Huso (Rahman) Ćerimović, koji je imao samo 32 godine kada je ubijen.

Njegova priča nije samo priča jednog čovjeka. Ona je opomena na hiljade porodica kojima je genocid zauvijek promijenio živote i ostavio prazninu koju vrijeme ne može izliječiti.