Nema invazije uz vazdušne udare i pješadiju koja se preliva preko granica baltičkih država, ali Moskva već dugo, skriveno i temeljito radi na koordiniranom djelovanju protiv državnog poretka Litvanije, Latvije i Estonije.
U tom procesu koristi brojne rusofone manjine koje su nezadovoljne integracijom u društva ovih država, tvrdi finski stručnjak za međunarodne odnose Timo Hellenberg u svojoj analizi za Kyiv Post.
Zvanično, etnički Rusi čine oko 25 posto stanovništva Estonije. Slična situacija je u Latviji, gdje oni čine oko 25,8 posto populacije. Litvanija ima manju rusku manjinu, oko pet posto. Međutim, prema Hellenbergu, stvarni udio je duplo veći, a sve tri države se suočavaju s ozbiljnim problemima integracije.
On podsjeća da su baltičke države nakon sticanja nezavisnosti uvele politike koje favorizuju nacionalne jezike i identitete. U Latviji i Estoniji, poznavanje jezika postalo je uslov za dobijanje državljanstva, što je rezultiralo time da dio rusofonog stanovništva ostane bez državljanstva.
Ovaj status im ograničava političko učešće i pristup određenim socijalnim uslugama. Dodatni otpor i kritike međunarodnih organizacija za ljudska prava izazvala je odluka Latvije da do 2025. ukine obrazovanje na ruskom jeziku.
Zbog toga te zajednice zadržavaju jezičke i kulturne veze s Rusijom, što utiče na njihovu konzumaciju medija i politička uvjerenja. Baltičke države posebno brine ruska doktrina "zaštite sunarodnjaka u inostranstvu", prema kojoj Moskva sebi daje za pravo da interveniše ako smatra da su prava ruskih državljana u inostranstvu ugrožena.
Hellenberg upozorava da ćemo sada svjedočiti potpuno drugačijim akcijama od invazije. To će biti prikrivene sabotaže koje će izvoditi pojedinci angažirani od strane Rusije. To može uključivati uništavanje cjevovoda, blokade logističkih čvorišta, saobraćajnica, elektrana, kao i podmetanje požara u tržnim centrima.
Rusija će unajmiti i obučiti tzv. "jednokratne napadače" koji će se regrutirati iz redova kriminalaca, migranata, lokalnog stanovništva bez biračkog prava i slično. Za ovakve akcije dobit će naknadu u rasponu od nekoliko stotina do nekoliko hiljada dolara. U slučaju da budu uhvaćeni, cijeli incident se može predstaviti kao vandalizam, a ne kao protudržavni čin.
Među prilikama za značajnije sabotaže navodi se oštećenje trafostanica, podmorskih kablova i saobraćajne infrastrukture. Posljedice bi mogle biti obustava rada elektrana, aerodroma ili graničnih prelaza.
Hellenberg tvrdi da mobilizacija civila omogućava Rusiji da pojača prijetnje bez otvorenog vojnog sukoba. Sabotaže mogu stvoriti politički pritisak na vlade, posebno tokom kriza.
Lokalne sigurnosne službe moraju prepoznati ove prijetnje i obučiti svoje ljude da efikasno odgovore na izvanredne situacije. "Neprijatelj je već stigao – nije vrijeme za integracijske procese, već za brzu reakciju i spremnost na upravljanje posljedicama", upozorava Hellenberg.
