Proizvođači mlijeka i mesa u Unsko-sanskom kantonu upozoravaju da je stanje u stočarstvu sve teže. Otkupne cijene padaju, stočna hrana i repromaterijal poskupljuju, a konkretnih rješenja još nema. Ako se ovakav trend nastavi, Bosna i Hercegovina mogla bi se suočiti s ozbiljnim posljedicama po domaću proizvodnju hrane.
Poljoprivrednici u Unsko-sanskom kantonu ponovo su digli glas, ali ovog puta njihova upozorenja zvuče ozbiljnije nego ranije. Proizvodnja mlijeka opada, troškovi rastu, a sve je više proizvođača koji se pitaju ima li uopće smisla nastaviti posao od kojeg godinama žive njihove porodice.
Prema podacima koje je objavio Agroklub, nakon pada proizvodnje mlijeka u septembru, stanje se dodatno pogoršalo tokom oktobra. Predstavnici proizvođača upozoravaju da bi posljedice mogle biti još teže u narednim mjesecima, posebno zbog visokih cijena stočne hrane i sve nepovoljnijih uslova otkupa.
Predsjednik Udruženja proizvođača mlijeka i mesa USK Ermin Veladžić naveo je da su repromaterijali od početka godine poskupjeli oko 30 posto, dok su otkupne cijene sirovog mlijeka pale za više od 20 posto.
Za proizvođače koji svakodnevno moraju hraniti stoku, plaćati veterinarske usluge, gorivo, električnu energiju i održavati farme, takav odnos troškova i zarade postaje gotovo neizdrživ.
Posebno zabrinjavaju podaci o smanjenju otkupa mlijeka. Nakon višemjesečnog rasta, u Federaciji BiH zabilježen je pad od 1.266 tona, dok se, prema informacijama koje su proizvođači dobili od otkupljivača, pad u oktobru procjenjuje na čak 1.500 tona.
Iza ovih brojki stoje domaćinstva koja od poljoprivrede žive, ljudi koji su godinama ulagali u proizvodnju i porodice kojima je farma često jedini siguran izvor prihoda.
Proizvođači traže odgovore, a vremena je sve manje
Na sastanku održanom u Bužimu predstavnici proizvođača mlijeka i mesa dogovorili su zahtjeve koje će uputiti otkupljivačima, Vladi Unsko-sanskog kantona i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine.
Od otkupljivača traže povećanje otkupne cijene sirovog mlijeka, dok od nadležnih vlasti očekuju dodatna sredstva za nabavku stočne hrane i repromaterijala, kao i veća izdvajanja za poljoprivredu u narednoj godini.
Ukoliko dogovor izostane, proizvođači ne isključuju ni obustavu isporuke mlijeka.
To bi bio ozbiljan korak, ali i pokazatelj koliko je situacija postala teška.
Problem je što se o domaćoj poljoprivredi najčešće govori tek kada proizvođači zaprijete protestima ili obustavom proizvodnje. Tada se organizuju sastanci, daju obećanja i najavljuju mjere, ali se nakon toga isti problemi često ponovo vraćaju.
Poljoprivrednicima, međutim, ne trebaju samo sastanci i saopćenja. Potrebni su im uslovi u kojima će od vlastitog rada moći normalno živjeti.
Šta će ostati od domaće proizvodnje?
Bosna i Hercegovina godinama govori o potrebi jačanja domaće proizvodnje, smanjenja zavisnosti od uvoza i očuvanja ruralnih područja. Ipak, upozorenja koja dolaze s terena pokazuju koliko je teško ostvariti te ciljeve bez stabilne i dugoročne podrške proizvođačima.
Gašenje jedne farme ne znači samo nekoliko krava manje. To znači manje domaćeg mlijeka, manje obrađenih površina, manje posla za dobavljače i manje novca koji ostaje u lokalnoj zajednici.
Kada se ugasi veći broj farmi, posljedice osjete i oni koji se nikada nisu bavili poljoprivredom.
Domaća proizvodnja hrane važna je za sigurnost snabdijevanja, stabilnost tržišta i opstanak stanovništva u selima. Bez ljudi koji obrađuju zemlju i uzgajaju stoku, teško je govoriti o ozbiljnom razvoju ruralnih područja.
Zbog toga problem proizvođača mlijeka u Unsko-sanskom kantonu ne bi smio ostati samo njihova briga. Slični izazovi postoje i u drugim dijelovima Federacije BiH, zbog čega je potrebno tražiti rješenja koja neće zavisiti od povremenih intervencija i političke volje.
Odgovornost je i na vlastima i na otkupljivačima
Proizvođači s pravom očekuju da se njihovi zahtjevi ozbiljno razmotre. Istovremeno, za potpuno sagledavanje problema potrebno je čuti i otkupljivače, njihove troškove poslovanja te mogućnosti za povećanje otkupnih cijena.
Međutim, jedno je jasno: ako proizvođač dugoročno ne može pokriti troškove i ostvariti zaradu, proizvodnja neće opstati.
Zato je neophodno pronaći održiv odnos između proizvođača, prerađivača i tržišta, uz jasnu odgovornost nadležnih institucija.
Posebno je važno da se prilikom planiranja budžeta za narednu godinu ozbiljno razmotre potrebe poljoprivrednika. Rast cijena repromaterijala i stočne hrane ne može se zanemarivati, jer direktno utiče na opstanak proizvodnje.
Poticaji moraju biti pravovremeni, predvidivi i usmjereni prema stvarnoj proizvodnji. Poljoprivrednik mora znati na kakvu podršku može računati prije nego što uloži novac, a ne tek kada se suoči s gubicima.
Kada se štale isprazne, bit će kasno
Najveća opasnost nije samo trenutni pad proizvodnje mlijeka. Mnogo je ozbiljnija mogućnost da proizvođači, iscrpljeni stalnim poskupljenjima i neizvjesnošću, počnu trajno odustajati od stočarstva.
Kada neko proda stoku, zatvori farmu i potraži drugi posao, teško ga je ponovo vratiti u proizvodnju. Za obnovu stočnog fonda potrebne su godine, velika ulaganja i sigurnost da se takav posao isplati.
Zbog toga bi upozorenja iz Unsko-sanskog kantona trebalo shvatiti kao posljednji poziv da se problemi počnu rješavati na vrijeme.
Nije dovoljno govoriti da je poljoprivreda strateška grana privrede ako ljudi koji proizvode hranu svakodnevno strahuju hoće li moći pokriti osnovne troškove.
Nije dovoljno ni pozivati građane da kupuju domaće proizvode ako domaći proizvođači nemaju uslove da opstanu na tržištu.
Poljoprivrednici ne traže da neko radi njihov posao. Oni taj posao već rade, svakog dana, bez obzira na vremenske prilike, praznike ili politička dešavanja.
Traže da njihov rad ima vrijednost i da proizvodnja od koje žive njihove porodice ima budućnost.
Ako nadležni nastave ignorisati upozorenja s terena, jednog dana mogli bismo se probuditi u zemlji u kojoj će domaće mlijeko postati rijetkost, a nekada pune štale ostati prazne.
Tada više neće biti dovoljno govoriti o poticajima, strategijama i razvoju poljoprivrede.
Jer mnogo je lakše sačuvati farmu koja danas radi nego sutra pokušavati vratiti proizvodnju koja je jednom ugašena.
Foto: Agroklub
