Dok se Bosna i Hercegovina pripremala obilježiti Dan državnosti, jedna mlada Krajiškinja pakovala je svoj kofer – ne zbog odmora, nego zbog odlaska iz zemlje za koju je njen otac dao sve što je imao.
Na svom Facebook profilu, profesorica Mirela Salkić iz Velike Kladuše objavila je ispovijest koja je dirnula hiljade ljudi. U snijegu, ispred kuće, stoji kofer. U njemu, piše Mirela, nalazi se cijeli njen život: diplome, certifikati, indeks pun desetki, plaketa zlatnog studenta… I jedan dokument koji najviše boli – uvjerenje da je dijete demobilisanog umrlog borca, Salkić Kasima.
“U mojoj domovini taj papir vrijedi manje nego prazna fascikla”
Mirela je kćerka borca koji je dao mladost, snagu, zdravlje i život za državu. Ali, kako kaže, današnja BiH nije imala mjesto ni za njega dok je bio živ, niti za nju — njegovu kćerku.
– “Taj papir je moj teret i moj ponos. On je svetinja. A u ovoj zemlji vrijedi manje nego prazna fascikla. Moj babo je dao sve, a meni danas ne daju ni pristojnu priliku.”
Njene riječi odzvanjaju bolno jasno: sistem koji bi trebao štititi djecu boraca, okrenuo im je leđa.
Osam godina konkursa, odbijenica i poniženja
Mirela piše da je prošla više od 100 konkursa, potrošila novac koji nije imala na takse, uvjerenja i kopije, čekala, nadala se — i svaki put bila preskočena. Diplomirala je s najboljim prosjekom, ali u praksi je, kaže, bila “nepoželjna”.
Najviše je boli ono što naziva “babovinom u obrazovanju”:
– “Direktori se hvale da su tu jer su pametni i sposobni. A prolaze oni koji imaju jedno — ‘štelu’. Nečije snahe, rođaci moćnih, podobni. Znanje ništa ne znači, obraz smeta.”
Ispričala je i trenutak kada je, bez ijedne mrlje u karijeri, pod pritiskom života aplicirala čak i za mjesto pomoćne radnice u jednoj školi.
– “Pitanja koja sam čula tamo bila su ponižavajuća. Kao da je moja diploma teret. Kao da ne zaslužujem ni najobičnije radno mjesto.”
Optužuje općinske strukture u Velikoj Kladuši
Posebno se osvrnula na lokalne organe vlasti:
– “Hvala načelniku Velike Kladuše i njegovim savjetnicima. Hvala što su me svaki put odbili. Što su pokazali da funkcije shvataju kao babovinu, a ne služenje narodu.”
– “Zahvaljujem im što su zapošljavali podobne, a ne sposobne.”
Dodaje da je osam godina gledala “žene iz privatnog sektora” koje se jednom prijave i odmah dobiju stalni posao. A nju, zlatnog studenta, pitaju je li sposobna raditi posao pomoćnog osoblja.
Poruka premijeru, ministrima, direktorima…
Mirela se u jednom dijelu ispovijesti obraća premijeru FBiH:
– “Vjerujem da ste insan. Da čujete glas djece boraca. Da vidite koliko nas odlazi. Ne molim za sebe — molim za one poslije mene.”
Direktorima poručuje da su politizirali škole do neprepoznatljivosti. Ministarstvu obrazovanja da su žalbe odbijali “brže nego što se tinta osuši”.
Onima kojima je vjerovala, kaže, više ne vjeruje.
“Zemlja moga oca me nije htjela. Ni mrtvog njega. Ni živu mene.”
Najbolnija rečenica koju je objavila već je postala simbol generacije koja odlazi:
“Moj babo vam je dao državu. A vi meni niste dali ni priliku.”
Odlazi, piše, ne zato što želi, nego zato što nema gdje.
– “Ovo je glas profesorice koja odlazi jer ne želi biti dio laži koju drugi zovu sistemom.”
Podrška građana: “Nisi sama, Mirela”
Nakon viralne objave, Mirela je objavila još jednu poruku zahvalnosti svima koji su je kontaktirali:
– “Hvala svakoj poruci, svakoj lijepoj riječi. Možda i ne znate koliko znači jedna iskrena misao kad se čovjek osjeća sam.”
Istakla je da ne mrzi nikoga, ali da neće više da ćuti o poniženjima kroz koja prolaze mladi ljudi.
“Osam godina idem od konkursa do konkursa – i sada odlazim dostojanstveno”
Osvrnula se i na komentare pojedinaca koji joj poručuju da se “uda pod rotacijom” ili da “previše traži pravdu”.
– “Prije nego mene šaljete pod rotaciju, probajte rotirati svoje živote iz prve u drugu brzinu.”
Ispovijest završava riječima koje su pogodile mnoge:
– “Odlazim. Ali nosim ono što mi niko ne može uzeti – znanje, čist obraz, mirnu savjest i vjeru da sve dođe na naplatu.”
– “Ja nisam bježala. Ja sam se borila. A kad borba postane poniženje – onda čovjek ode.”
Foto: Facebook
