Munira Mujkić u nedjelju slavi 100. rođendan: Što posiješ, i požnjet ćeš

.
Sva djeca, pa i ja slušali smo dom aćina kuće, znalo se ko kosi, a ko vodu nosi

Munira Mujkić iz brčanskog prigradskog naselja Brod u nedjelju, 10. oktobra, broju godina dodat će treću znamenku. Rođendan će proslaviti s trojicom sinova, četiri kćerke, 15 unučadi, 13 praunučadi, snahama i zetovima te ostalom mnogobrojnom rodbinom.

Unuka Alma joj priprema veliku, specijalnu tortu, a pokloni će doći i od ostale rodbine. Nije šala proslaviti stoti rođendan.

Domaća hrana

Život od poljoprivrede sa suprugom Hazimom, koji je preminuo još 1991. godine, bio je težak. Da bi se imalo osnovno, ustajalo se ujutro u pet sati i radilo konjskom zapregom cijeli dan. Zapregom bi se stiglo i do Sombora. Uvijek je sve što je radila, radila je s mjerom, u saburu i vjeri. Jela je domaću hranu s njive, hljeb od pšenice i kukuruza samljevenog u vodenici, u selu Brka. Nije završila nijedan razred škole, a čita novine i Kur'an. I pamćenje je dobro služi.

 

  • S unukom Almom i praunukom: U iščekivanju rođendana
    H. Čalić

    S unukom Almom i praunukom: U iščekivanju rođendana

    FOTO: H. ČALIĆ


- Naš je život u mladosti bio težak. Živjelo se od poljoprivrede. Što posiješ, i požnjet ćeš. Bilo se mlado, pa ništa nije bilo teško. Sva djeca, pa i ja slušali smo domaćina kuće, znalo se ko kosi, a ko vodu nosi. I imalo se - priča Mujkić.

Suprug Hazim uvijek je imao nekoliko dobrih konja, pa zapregom razvozio drva, ugalj ili je orao na njivi. Rahtilom je znao doći do Gunje i Drenovaca u Hrvatskoj, pa i do Sombora, prodati suhe šljive, a iz Slavonije i Vojvodine dovesti kola kukuruza.

Djeca je paze

- Danas me zdravlje, Bogu hvala, služi, djeca dolaze, donose, vole me. Postim ramazan, čitam Kur'an i štampu, a škole nemam. Tri rata pamtim. Uz mene je unuka Alma, ja sam nju čuvala dok je bila mala, danas ona mene pazi - kaže Munira.