Uoči oktobarskih izbora u Bosni i Hercegovini, bivši američki ambasador Michael Murphy poručuje da će građani imati priliku odlučiti o budućem pravcu zemlje i tome hoće li evropske integracije postati prioritet.
Murphy smatra da bi, ako građani širom BiH donesu “pravu odluku”, bilo mnogo manje važno što Sjedinjene Američke Države određeno vrijeme možda neće učiniti ono što bi trebalo.
Murphy navodi da Bosna i Hercegovina danas ima priliku u odnosu na Evropsku uniju kakvu, kako kaže, nije imala kada je 2022. godine stigao u Sarajevo kao ambasador SAD-a.
“Geopolitika dijelom objašnjava ovo, ali je takođe istina da su pojedini politički lideri u BiH uložili više napora u osiguravanje ove prilike nego što su to činile prethodne vlasti”, piše Murphy.
Prema njegovim riječima, taj trud se isplatio, a zasluge za to pripisuje političarima koji su, kako navodi, interese zemlje stavili na prvo mjesto.
Murphy istovremeno smatra da bi Sjedinjene Američke Države trebale ponovo preuzeti konstruktivnu ulogu u procesu evroatlantskih integracija Bosne i Hercegovine. Takvu ulogu vidi kao jedan od načina za osiguravanje stabilnosti zemlje.
Građani odlučuju o budućem putu
Bivši američki ambasador posebno ističe ulogu građana BiH na predstojećim izborima.
“U međuvremenu, glasači u BiH će imati priliku da odluče o putu kojim će zemlja ići u budućnosti i o tome hoće li integracija u EU postati prioritet kakav bi trebalo da bude za političke lidere BiH”, navodi Murphy.
Dodaje da iz svog iskustva smatra kako su građani BiH svjesni značaja te odluke.
“Ako ovog oktobra širom zemlje donesu pravu odluku, biće mnogo manje važno što Sjedinjene Države možda neko vrijeme neće učiniti ono što je ispravno”, napisao je u tekstu čiji je fokus na analizi aktuelne politike Washingtona prema BiH.
Murphy otvara dilemu oko pitanja postojanja koherentne dugoročne strategije i upozorava da politika koju vodi dio američke administracije jača etnonacionalizam i može ugroziti stabilnost zemlje.
Posebno kritikuje odnos prema Miloradu Dodiku, Christianu Schmidtu, OHR-u i Južnoj interkonekciji, ali istovremeno odbacuje dio interpretacija o američkoj politici koje smatra teorijama zavjere.
Napominje da administracija kao ciljeve svoje strategije ističe stabilnost BiH, lokalno vlasništvo nad procesima te zaštitu američkih ekonomskih i komercijalnih interesa. O tim principima, podsjeća, govorilo se u Daytonu u maju 2025. godine, dok je u maju ove godine Kongresu podnesen izvještaj o politici prema BiH.
Prema Murphyju, problem je u tome što objavljivanje strateškog dokumenta samo po sebi ne znači da se politika zaista oblikuje prema koherentnoj strategiji.
“Administracija je možda objavila strateški dokument, ali to ne znači da koherentna strategija oblikuje politiku SAD-a u BiH. Većina analitičara bi se složila s tim da je riječ o politici administracije prema Iranu, Kanadi ili gotovo bilo kojem drugom dijelu svijeta koji dospijeva na naslovnice. U svim tim slučajevima, svakodnevne odluke su često ad hoc i uopšte nisu povezane s nekom jasnom strategijom, što naslovi u medijima jasno pokazuju. Zašto bi u slučaju BiH bilo išta drugačije?”, navodi Murphy.
Jesu li to temeljni principi američke vanjske politike?
Bivši ambasador dovodi u pitanje i tvrdnju aktuelne američke administracije da će Washington ubuduće više “slušati” druge države, umjesto da im govori šta da rade.
Murphy kao primjere navodi Venezuelu i Mađarsku te postavlja pitanje da li su takvi principi zaista osnova američke vanjske politike ili se koriste kako bi se opravdale konkretne odluke prema BiH.
“Da li Sjedinjene Države zaista ‘slušaju’ druge, umjesto da im govore šta da rade? To svakako nije bilo iskustvo Venecuele, a ni način na koji je Mađarska doživjela američku politiku u periodu uoči velikog izbornog poraza Viktora Orbána. Postoje i drugi primjeri koji nameću pitanje: Jesu li to temeljni principi američke vanjske politike ili samo principi na koje se administracija oslanja da bi opravdala svoju politiku prema BiH?”, piše Murphy.
Njegova ocjena je da je došlo do promjene pogleda Washingtona na vlastite interese u BiH.
“Čini se da je administracija redefinisala američke interese u BiH, a zatim iskoristila neke od ovih principa kako bi prikrila tu promjenu. Kakav je taj revidirani pogled na američke interese u BiH?”, navodi bivši ambasador.
Murphy se potom osvrće na tvrdnje aktuelne administracije da su prethodne američke vlasti bile fokusirane na “izgradnju države” prema preferencama pojedinih američkih birokrata, uz zanemarivanje etničke realnosti BiH.
Takvu interpretaciju naziva karikaturom američke politike i podsjeća da je Washington, prema njegovom tumačenju, još ranije napustio pristup koji aktuelna administracija danas naziva “izgradnjom države”.
“Ova administracija će to osporavati i tvrditi da u BiH želi samo stabilnost. Tvrdiće da su se prethodne administracije fokusirale na izgradnju BiH definisanu prema preferencama pojedinih birokrata, preferencama koje su zanemarivale etničku realnost zemlje. To je karikatura američke politike, što pokazuje svaki uvid u istorijske činjenice”, navodi Murphy.
Dodaje da SAD, uključujući i Bidenovu administraciju, nisu podržavale rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma niti koncepta konstitutivnih naroda radi stvaranja unitarne građanske države zasnovane na vladavini većine.
“U svakom slučaju, SAD su obustavile ono što ova administracija naziva izgradnjom države još tokom Obaminog mandata, a SAD, uključujući i Bidenovu administraciju, nikada nisu podržale rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma (DMS) ni koncepta konstitutivnih naroda zarad uspostavljanja unitarne građanske države zasnovane na vladavini većine”, piše Murphy.
U tom kontekstu navodi i kritike koje su na račun njega i američke politike upućivali Bakir Izetbegović i Željko Komšić, kao i kritike usmjerene prema američkim zvaničnicima Matthewu Palmeru i Gabeu Escobaru.
Stabilnost podrazumijeva očuvanje teritorijalnog integriteta BiH
Murphy zatim pitanje američke politike povezuje sa teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine.
Prema njegovim riječima, SAD su ranije stabilnost zemlje povezivale s očuvanjem teritorijalnog integriteta, poštivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma i institucija na državnom nivou.
“Ako se osvrnemo na ono što su američki zvaničnici rekli (ili nisu rekli) o BiH, ili na ono što su SAD učinile (ili nisu učinile) u BiH tokom proteklih 19 mjeseci, neizbježno se nameću pitanja o iskrenosti ove administracije kada je riječ o stabilnosti. U prošlosti su SAD shvatale da stabilnost podrazumijeva očuvanje teritorijalnog integriteta BiH. Ne bi trebalo biti neophodno objašnjavati zašto je to tako”, navodi Murphy.
On podsjeća da su SAD očekivale od domaćih političkih aktera da poštuju Dejtonski sporazum, institucije na državnom nivou, ali i institucije formirane nakon uspostavljanja mira, uključujući Oružane snage BiH i obavještajnu službu.
“SAD su očekivale da svi domaći politički akteri poštuju Dejtonski mirovni sporazum i institucije na državnom nivou – kako one zadužene za provedbu sporazuma, tako i one formirane kada je uspostavljen mir, poput jedinstvenih oružanih snaga i obavještajne službe – te da poštuju državu BiH”, piše bivši ambasador u tekstu objavljenom ovog mjeseca u Oslobođenju.
