Jedan broj hrabrih i odvažnih boraca iz Ključa, Sane, Prijedora odlučio je da se ne preda i krenuli su u borbu za opstanak i Bosnu i Hercegovinu.
Borci Ključa i Sanskog Mosta spojiše se u šumama zvane Golaje i tu oformiše zajednički bataljon koji je imao oko 300 boraca.
Borci ovog bataljona vodili su 7 dana uzastopne borbe sa neprijateljem i to na dijelu Vrhpolja, Peći, Krasulja, Hrustova, D. Sanice. Cilj i zadatak bio je nanijeti neprijatelju što veće gubitke i onemogućiti korištenje putne komunikacije Sanski Most-Ključ.
Tom prilikom zarobljeno je više oficira i vojnika JNA, a veliki broj ih je ubijen u borbi. Za njihovo oslobađanje, pripadnici Ključko-sanske jedinice su tražili da ih prebace na slobodnu teritoriju. To je urađeno 04.06.1996. godine, kada je grupa od oko 150 boraca iz Ključa i Sanskog Mosta stigla u Bihać. Veliki broj boraca je ostao po šumama i kasnije su se sami prebacivali pješice do Bihaća, ne samo iz. Ključa i Sanskog Mosta, već i iz Prijedora i Bosanskog Petrovca.
Borci i starješine se uključuju u TO Bihać. Dana 11/12. 09.1992. godine 15 boraca iz ove jedinice upućuje se na zadatak u Orašac, a o njihovoj sudbini do danas se ništa ne zna.
Ključko-Sanska jedinica uključuje se u borbe sa borcima Bihaća i Cazina u odbrani, a kasnije i u napadima na četnike na Grmuško-srbljanskom platou. Prva bitka je bila 14.06.1992. godine.Od ovih boraca formiran je bataljon u sastavu Prve cazinske pješadijske brigade. Pored Ključko-sanske jedinice u sastav bataljona ušli su i borci sa Srbijanskog platoa, kao i borci iz Brekovice. Učestvuju u svim borbama i na svim ratištima i postaju jedan od najboljih bataljona 5. Korpusa. Izdajom Fikreta Abdića i odlaskom jednog broja boraca i starješina na stranu neprijatelja, traže se najbolji sinovi BiH koji se mogu boriti i protiv svog brata ako je protiv države Bosne i Hercegovine.
Tako je naredbom ŠVK 25.10.1993. godine formirana 1. bobr, a na mjesto komandanta postavljen je mladi i prekaljeni starješina, Amir Avdić, do tada komandant III bbt 503.sbbr. Jezgro jedinice, koje se kasnije popunjavalo uglavnom Cazinjanima, činili su pripadnici Ključko-sanske jedinice, te vojni obveznici, mještani Grmuško-srbljanskog platoa.
Postrojavanje brigade bilo je u Ćoralićima 25.10.1995. godine, a u stroju je bilo 125 boraca, svi iz Ključko-sanske jedinice.
Istog dana je brigada dobila i zonu odgovornosti prema domaćim izdajnicima PVF Fikreta Abdića.
Od tog dana pa do konačnog sloma autonomaša avgusta 1995. godine, ova se brigada nalazila na težištu borbe prema PVF Fikreta Abdića. Napomenućemo samo neke borbe u prvoj fazi, a to su: oslobađanje Metle, Beganovića, Skokova, Liskovca, opkoljavanje Pećigrada, Kudića, Johovice i konačno oslobođenje dijela grada Velika Kladuša sa važnim objektom, Starim gradom Velike Kladuše. Za to vrijeme zarobljeno je oko 350 neprijateljskih vojnika,zaplijenjeno 500 različitih cijevi, 100 hiljada metaka.
U ovom periodu dio jedinice bio je upućivan na ispomoć na Grabeško-srbljanski plato, a borci i starješine ove brigade imali su posebnu ulogu u neprijateljskoj februarskoj ofanzivi 1994. godine, kada su 08.02. u sadejstvu sa ostalim jedinicama 5. korpusa nanijeli velike gubitke neprijatelju. Tom prilikom ubijeno je oko 30 četnika od kojih je 9 izvučeno na našu stranu i zarobljen jedan oficir.
Nakon izlaska na državne granice Brigada je dobila zonu odgovornosti na Alibegovića kosi. U jednoj velikoj akciji oslobođeno je 45 zemunica i neprijatelj pomjeren u podnožje Alibegovića kose.
24.10.1994. godine u dobro isplaniranoj akciji i u sadejstvu sa ostalim jedinicama 5. korpusa, kreće se u opći napad na četnike. Borci 510.obr prvi probijaju četničke linije i omogućuju ostalim jedinicama daljnja dejstva.
Rezultat tog dana je da se na prvu godišnjicu Brigade, 25.10.1994. godine, oslobađa najveći bastion u Bili, kasarna Grabež. Brigada ne odmara, već ide dalje u oslobađanje Bosanske Krupe. U sadejstvu sa 511. i 503. oslobađaju Mali Radić, a nakon toga oslobođen je i najkomplikovaniji objekat, Oljaj. U ovim borbama zaplijenjeno je nekoliko artiljerijskih oruđa.
Početkom "druge etape autonomije", Brigada se ponovo prebacuje na ovo ratište.Također učestvuje u odlučujućim bitkama za odbranu grada Bihaća iz pravca Debeljače i Vedrog Polja, zatim izvodi veoma uspješne borbe u rejonu Bugara. Svakodnevno su se vodile borbe, a rezultat svega je daje Brigada ponovo dala veliki doprinos i prva u avgustu mjesecu 1995. godine ušla u Veliku Kladušu i tom prilikom zarobila oko 500 neprijateljskih vojnika zaplijenila dosta automatskih pušaka i na stotine hiljada metaka i artiljerijskih projektila.
Brigada je dobila kratak odmor, a nakon toga ponovo posjela zonu odgovornosti prema četnicima u rejonu Turskog Kozjena. Svakodnevno je neprijatelj napadao i izmicao. Nakon uspješnog proboja 502.sbbr na pravcu Gorjevac, Brigada dobiva uzbunu i dobiva zadatak da kroz vrleti Grmeča ide prema Krnjeuši. Ujutro se krenulo i cijeli dan su vođene borbe u pokretu, a nakon pređenih 28 kilometara, u večernjim satima oslobođen je širi rejon Krnjeuše. Nakon oslobođenja Bosanskog Petrovca, Brigada je uvedena u borbu kod Bravskog i u sadejstvu sa 5'Ol.sbbr napredovala prema Ključu. Oko 22 sata 15. septembra 1995. godine borci 510.obr oslobodili su grad Ključ odakle potiče veliki broj boraca ove brigade.
To je bio najsretniji dan za komadanta 510.obr, majora Amira Avdića i njegove borce i starješine.
Nije bilo vremena za slavlje, išlo se na oslobađanje cijele opštine Ključ, Saničke doline, Krasulja i Sokolova.
Dolazi do istorijskog čina spajanja 5. i 7. korpusa, spajanja braće Krajišnika i kretanja još žešće borbe za oslobođenje. Oslobađaju se sela prema zloglasnoj Manjači kao i u pravcu Mrkonjić grada.
Brigada je usmjerena na saničko ratište i u odbijanju kontranapada četnika i zaplijenila jedan tenk.
Nakon toga izveden je brz i efikasan kontranapad prema Sanskom Mostu, gdje u sadejstvu i 1. gardijskoj oslobađaju Sanski Most.
Brigada nastavlja dalje borbe prema Prijedoru i stiglo se do Oštre Luke kad je međunarodna zajednica zaustavila ne samo ovu brigadu već i Armiju R BiH u konačnom oslobođenju Bosanske krajine. Dana 25.10.1995. godine u Kamengradu je izvršeno postrojavanje povodom druge godišnjice postojanja Brigade. Pročitane su nagrade i pohvale najboljim borcima i starješinama. Ipak, najbolji su oni koji su dali svoje živote za državu BiH, a ova brigada imala je puno takvih. Svi borci i starješine ove brigade dali su maksimum od sebe. Brigada je imala i 13 dobitnika ratnog priznanja, značke "Zlatni ljiljan“.
