Kuda sve ovo može da vodi, pitali smo prof. Samardžića.
"Bez obzira na stavove njenih lidera, Bosna je jedino moguće polazište novog jugoslovenskog ujedinjenja koje će nas okupiti u zajednici sloboda, u kojoj ćemo sami, kao zreli i odrasli, donositi sve važne odluke“, kaže Samardžić.
Uvažavanje razgraničenja koje je nastupilo 1995. godine, odnosno 1999., i ukidanjem granica po šengenskom modelu, prema profesoru Samardžiću, jedino je rješenje "koje bi pomirilo sve sukobljene principe", teritorijalne, etničke, vjerske...
"Svaki od tih principa pojedinačno je sporan, ali je opticaj, u dnevnim politikama, tih diskriminatorskih principa posljedica ne samo ratova i etničkog čišćenja, nego i činjenice da vlast u regionu preuzimaju ruske i turske agenture. EU je prepustila bivšu (nadam se i buduću) Jugoslaviju korupciji, ekstremizmu i organizovanom kriminalu. Jugoslovenski narodi se dobrovoljno predaju ruskim, kineskim ili turskim interesima“, smatra on.
Izdaja Jugoslavije, i bratstva i jedinstva, dodao je Samardžić, učinila nas je kvislinzima kolektivno.
"A neki konkretni kvislinzi su Bosnu podelili na rusku i tursku uticajnu sferu, a Srbiju ponovo učinili otpadnicom u kontekstu civilizovanog svijeta. Ukoliko i bude obavljena izvjesna korekcija granice između Srbije i Kosova, čime bi se privremeno stišali šovinizmi na objema stranama, takav dogovor ne bi smio da ima snagu precedenta“, zaključio je profesor Samardžić.
