Turska, Saudijska Arabija i Pakistan napravili su novi veliki korak u jačanju međusobne sigurnosne saradnje. Tri države su 7. augusta potpisale Sporazum iz Meke o zajedničkoj odbrani, prema kojem bi oružani napad na jednu članicu bio tretiran kao napad na sve tri.
Sporazum je potpisan u trenutku kada Bliski istok prolazi kroz jednu od najtežih sigurnosnih kriza posljednjih godina, a posebno su izražene tenzije između Irana i država Zaljeva. Saudijska Arabija istovremeno pokušava ojačati vlastitu sigurnost i smanjiti rizik da bude uvučena u širi regionalni rat, piše Firstpost.
Savez koji mijenja regionalnu računicu
Svaka od tri države u novi okvir donosi posebnu vrstu moći.
Turska ima jednu od najjačih vojski u NATO-u i razvijenu odbrambenu industriju. Saudijska Arabija raspolaže ogromnim finansijskim resursima i značajnom političkom težinom u arapskom svijetu, dok je Pakistan jedina nuklearno naoružana država među članicama ovog saveza.
Ankara je nakon potpisivanja objavila da će biti uspostavljeni mehanizmi političke i vojne koordinacije, uključujući saradnju ministara odbrane i vanjskih poslova te vojnih komandanata. Planirane su zajedničke vježbe kopnenih, pomorskih i zračnih snaga, kao i saradnja u protivzračnoj odbrani, bespilotnim sistemima, elektronskom ratovanju i vještačkoj inteligenciji.
Turska, međutim, naglašava da sporazum nije usmjeren protiv određene države niti predstavlja zamjenu za NATO. Ankara ga opisuje kao dodatni regionalni sigurnosni mehanizam, a kao moguću buduću članicu već je spomenut Egipat.
Klauzula koja privlači najveću pažnju
Najvažniji dio sporazuma jeste princip kolektivne odbrane. Napad na jednu članicu tretirao bi se kao napad na sve tri.
Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan izjavio je da je ta odredba tehnički slična članu 5 NATO-a, ali da bi se konkretan oblik pomoći u slučaju napada određivao kroz konsultacije među članicama.
Upravo takva formulacija otvara pitanje šta bi se dogodilo ukoliko neka od članica bude uvučena u veliki regionalni sukob.
Savezi nastaju kako bi odvratili potencijalne napadače i spriječili rat. Međutim, što su obaveze između država čvršće, veća je mogućnost da bi lokalna kriza mogla povući i druge članice u sukob.
Zašto se spominje Sarajevo 1914.
Poređenje sa Sarajevom iz 1914. godine nije tvrdnja da je današnja situacija ista kao ona uoči Prvog svjetskog rata.
Riječ je o historijskoj analogiji koja upozorava na opasnost lančane reakcije. Atentat u Sarajevu pokrenuo je tada niz mobilizacija i aktiviranja savezništava, nakon čega je lokalna kriza prerasla u veliki evropski rat, a potom i u svjetski sukob.
Slična opasnost danas bi se mogla pojaviti ukoliko neki budući incident između država Bliskog istoka automatski aktivira obaveze iz novog sistema savezništava.
Primjer bi bio napad na Saudijsku Arabiju, nakon kojeg bi Rijad zatražio pomoć Turske i Pakistana. U tom slučaju regionalni sukob više ne bi nužno ostao ograničen na dvije strane.
Pakistan između Indije i novih saveznika
Posebnu pažnju razvoju situacije posvećuje Indija, koja pomno prati novi odbrambeni sporazum zbog činjenice da Pakistan dobija formalni sigurnosni okvir sa dvije velike regionalne sile.
To ipak ne znači da bi Turska ili Saudijska Arabija automatski morale ući u eventualni novi sukob između Indije i Pakistana. Konkretna reakcija zavisila bi od okolnosti i konsultacija među članicama.
Za Islamabad je, međutim, pitanje posebno osjetljivo jer već mora balansirati između odnosa sa Saudijskom Arabijom, regionalnih tenzija i vlastitih sigurnosnih problema.
Savez već pod povećalom
Dodatnu težinu cijeloj priči daje činjenica da su nakon potpisivanja sporazuma zabilježeni novi napadi na Saudijsku Arabiju.
Jemenski Huti, koji su povezani s Iranom, napali su dronom rafineriju Saudi Aramca u Džizanu samo dva dana nakon potpisivanja sporazuma. Nije bilo povrijeđenih, a požar je ugašen. Ostalo je nejasno kako bi Turska i Pakistan reagovali na takav napad i da li bi se aktivirale obaveze iz novog pakta.
Iran je, s druge strane, poručio da nema razloga za zabrinutost zbog novog saveza, uz ocjenu da sporazum predstavlja pokušaj država regije da se više oslone na vlastite sigurnosne kapacitete.
"Odbrana" ili početak novog bloka
Novi sporazum zasad nije punokrvni „islamski NATO“. Njegovi konkretni operativni mehanizmi tek se trebaju razviti, a članice insistiraju da je riječ o odbrambenom, a ne ofanzivnom savezu.
Ipak, najava zajedničkih vojnih vježbi, razvoja naoružanja i visokog nivoa vojne koordinacije pokazuje da tri države žele izgraditi ozbiljniji sigurnosni okvir.
Zato upozorenje o „novom Sarajevu“ treba posmatrati prvenstveno kao upozorenje na posljedice preplitanja savezništava. Ono što je zamišljeno kao garancija da će rat biti spriječen može, u slučaju pogrešne procjene ili velikog incidenta, postati mehanizam koji bi regionalnu krizu proširio mnogo dalje od njenih početnih granica.
Foto: Screenshot
