Kad su nam javili da nam gori kuća, suprug, sin i ja smo tad bili na poslu. Stigli smo kad su vatrogasci već bili pri kraju s gašenjem. U tom trenutku mogli smo samo bespomoćno stajati i gledati kako nam sve nestaje u plamenu, u suzama nam kaže Jadranka Budačić (54).
Njen suprug Božo (62) od tuge i šoka nije mogao pronaći riječi, on još ne vjeruje da je sve što je godinama gradio sad ponovno nestalo u tren oka. Da nevolja bude veća, njihov dom nalazi se u Dankovcu, svega nekoliko kilometara od epicentra potresa koji je u ožujku prošle godine potresao Zagreb i okolicu. Kuća im je, kao i svima u tom području, poprilično stradala. Tad su dobili crvenu naljepnicu, a naknadnim pregledom statičara ipak narančastu, što im je dalo nadu i snagu da ponovno krenu, gotovo pa ispočetka. Radišni, kakvi jesu, odmah su se bacili na posao. Postavili su skele i držače kako bi spriječili zidove od urušavanja, a malo pomalo, nakon nekoliko mjeseci, podignuli su nenamjenski kredit te obnovili dobar dio kuće.
Radovi su se bližili kraju, njihov dom ponovno je dobivao stari oblik. Sve do srijede, kad je vatra progutala sve što su godinama gradili i mjesecima obnavljali.
- Ne mogu vam opisati kakav je to tupi osjećaj, gledaš i ne vjeruješ da ničeg nema više. Susjedi i rođaci koji žive blizu, prije dolaska vatrogasaca, ručno noseći vodu pokušavali su barem malo zaustaviti vatru, no bilo je prekasno, plamen se više nije dao ukrotiti. Vatra je počela baš ovdje, na dijelu kuće u kojem smo privremeno živjeli nakon potresa - kaže nam Jadranka pokazujući nam zgarište. Miris paljevine u improviziranom dnevnom boravku bio je suviše jak, tek poneki predmet ili dio namještaja mogao se razaznati. Cijeli kat na kojem su privremeno živjeli potpuno je izgorio. Tek na kuhinjskom stolu, u pocrnjeloj tacni, ostale su netaknute krofne koje je Jadranka pravila dan prije požara, ni ne sluteći što će se dogoditi.
Pitali smo je što će sad, samo je slegnula ramenima i kratko rekla: “A ništa, sad opet sve ispočetka”. Nakon potresa dalo se nekako izgurati, imali su svoje stvari i svoj mali dio kuće.
- Sad privremeno boravimo kod rođaka, odmah preko puta, kako bismo bili što bliže kući. Obnovit ćemo je opet, a kad će to biti, sam Bog zna. Otpočetka smo bili skromna obitelj, nekad smo radili i dva posla kako bismo mogli ulagati u kuću i pružiti djeci sve što im je bilo potrebno - kaže Jadranka potreseno. Kći im je diplomirala nedavno u inozemstvu, imali su osjećaj da je sve počelo sjedati na svoje mjesto. Božo nam je ponosno pokazao roštilj i sjenicu koju je izgradio kako bi mogao uživati u najboljim godinama koje bi uslijedile. No sad ponovno moraju sve ispočetka, a krediti za kuću koja je postala zgarište “dišu” im za vratom. No ne gube nadu, uz sebe imaju vojsku dobrih ljudi koji su im spremni pomoći, samo se nadaju da će s vremenom imati dovoljno snage opet obnoviti sve od temelja.
