Nakon mjeseci otvorenog ignorisanja Tužilaštva i Suda BiH, Milorad Dodik se 4. jula iznenada pojavio u prostorijama državnog pravosuđa – ovaj put u novoj ulozi: kao osumnjičeni spreman na dogovor i kompromis. Do tog dana uporno je odbijao da se odazove njihovim pozivima, ismijavao legitimitet institucija i kroz javne nastupe demonstrirao politički prkos.
No, sve se promijenilo gotovo preko noći. Tužilaštvo BiH predložilo je ukidanje pritvora uz zamjenu blažom mjerom: Dodik se obavezuje da se svake druge sedmice javlja policiji u Laktašima. Saslušanje je obavljeno u rekordnom roku, bez primjedbi s bilo koje strane — kao da prethodna tri i po mjeseca opstrukcija nikada nisu ni postojala.
Paradoks ove situacije je očit. Dok pravosuđe javno ističe zadovoljstvo što se Dodik napokon pojavio pred organima države, mnogi u javnosti postavljaju logično pitanje: šta ako se ni ovih minimalnih obaveza ne bude pridržavao? Hoće li tada Tužilaštvo i SIPA reagovati ili će mjera ostati tek mrtvo slovo na papiru?
Novi aranžman ostavlja gorak okus kompromisa. Iako ga neki u Sarajevu nastoje prikazati kao pravosudnu pobjedu, utisak je da je sve unaprijed dogovoreno kako bi javnost stekla privid da se „nešto dešava“ u predmetu protiv lidera SNSD-a. U stvarnosti, čini se da se proces vodi po pravilima samog osumnjičenog.
Dodikov dolazak, umjesto da pokaže snagu države, samo je još jednom razotkrio slabosti njenog autoriteta. Umjesto da bude iznad pojedinca, pravosudni sistem se doveo u ponižavajuću poziciju u kojoj se raduje njegovoj „milosti“ što se uopće udostojio da dođe.