Ipak, unutrašnje složenosti Irana, koje su ga decenijama činile trnom u oku SAD, ostaju neriješene
CNN u analizi piše da je ubistvo iranskog vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hamneija (Ali Khamenei), opasno pojednostavljeno rješenje za izuzetno složen problem.
Njegova decenijska vladavina obilježena je lošim upravljanjem i represijom, a završila je jednom od najbrutalnijih epizoda režimskog nasilja. Smrt Hamneija izazvala je slavlje na ulicama Teherana, ali i 40 dana zvanične žalosti uz okupljanje velikog broja njegovih pristalica.
Istovremeno, unutar ostataka režima počela je oštra borba za vlast i grozničavo traženje odgovora na pitanje šta slijedi.
"Venecuelanski scenarij"
Izraelski zvaničnici navode da je napad ubrzan kako bi se iskoristila rijetka prilika kada su najviši iranski lideri bili na istom mjestu.
Pored Hamneija, u razmaku od nekoliko sati ubijeni su ministar odbrane Aziz Nasirzadeh, šef Nacionalnog vijeća sigurnosti Ali Šamkani (Ali Shamkhani) i komandant Korpusa islamske revolucionarne garde Mohammad Pakpur (Mohammad Pakpour) – vrh iranske sigurnosne elite.
CNN navodi da američki predsjednik Donald Trump (Donald Trump) možda poseže za "venecuelanskim scenarijem", sugerišući da već ima nasljednika na umu – slično kao što je učinio nakon hapšenja NNicolása Madura u Venezueli. Iako Trump odbija precizirati ko bi trebao preuzeti vlast u Iranu, Teheran će uskoro morati objaviti plan nasljeđivanja.
Međutim, situacija u Iranu je znatno složenija nego u Venecueli.
Tokom skoro pola stoljeća, teokratija u Iranu pretvorila se u autokratiju i kleptokratiju. Veliki dio od preko 90 miliona stanovnika zavisi od režima za osnovnu egzistenciju.
Kada je Asadov (Assadov) režim u Siriji propao krajem 2024. godine, njegove snage bile su iscrpljene, a ekonomija razorena građanskim ratom. S druge strane, iranske sigurnosne snage nedavno su brutalno gušile januarski ustanak, pokazujući svoju moć.
SAD i Izrael djeluju usamljeno u procjeni da uklanjanje vrha iranskog režima automatski vodi ka poboljšanju situacije. Historijski, ne postoje primjeri zračnih kampanja koje su jednostavno srušile režime i dovele preferirane zamjene na vlast.
U Iranu ne postoji jasna opoziciona zamjenska vlada koju Tramp može promovirati. Reza Pahlavi, nasljednik svrgnutog šaha, ne može jednostavno ušetati u Teheran i preuzeti vlast bez velikog rizika od bijesnih ostataka IRGC-a. U zemlji praktično više nema organizovane opozicije – rješenja će vjerovatno morati proizaći iz ostataka samog režima.
"Trampova strategija"
Represija Hamneija i ekonomska propast znače da Iran očajnički treba promjenu, a njegovi građani žude za slobodom, smatraju zapadni analitičari.
Ipak, postoji velika opasnost od potpunog raspada sistema.
Nijedna frakcija možda neće odnijeti jasnu pobjedu, a rasuto nasilje može podijeliti zemlju, dovodeći do kolapsa koji bi destabilizovao cijeli Bliski istok.
Trampov ograničen fokus i poznata averzija prema dugotrajnim vojnim angažmanima dodatno pojačavaju rizik. Američki predsjednik nema politički kapital za dugotrajan rat i nije pripremio biračko tijelo za višemjesečne sukobe.
Ciljeve je držao uskim i ostvarivim – tvrdi da su iranski nuklearni program, balistički projektili i sposobnost Teherana da ugrožava SAD pretrpjeli katastrofalan udarac. Promjenu režima nikada nije formalno proglasio zvaničnim ciljem – jednostavno ju je podsticao. Tako može proglasiti pobjedu u trenutku po svom izboru, bez obzira na posljedice za građane Irana.
Superiorna tehnologija i vatrena moć omogućili su Vašingtonu i Tel Avivu brzo rješenje. Ipak, unutrašnje složenosti Irana, koje su ga decenijama činile trnom u oku SAD, ostaju neriješene.
Foto: screenshot
