Pijemo li bezbjednu vodu?

“Pijemo li bezbjednu vodu?” – naziv je akcije koju je sproveo Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, a koja je uključivala minimalni paket kontrole vode za piće individualnih vodnih objekata.

Akcija se odnosila na vlasnike bunara, pumpi i malih lokalnih vodovoda koji su bez stručnog nadzora i kontinuirane dezinfekcije. Riječ je o sistemima s kojih se snabdijevaju građani koji nisu dio javnog vodosnabdijevanja, a među njima ima i onih koji nikada nisu provjerili kakvu vodu piju.

Јedna dezinfekcija u 14 godina. Danica Banjac kaže, ispravnost vode koju piju već 14 godina nikada nisu kontrolisali, a dezinfekciju su, priznaje, uradili samo jednom. Iako zbog vode koju piju problema do sada nisu imali, Danica priznaje da nije sigurna u njenu zdravstvenu ispravnost.

Kako bi omogućili što većem broju vlasnika individualnih vodnih objekata da prekontrolišu vodu koju piju, Institut za javno zdravstvo pokrenuo je akciju “Pijemo li bezbjednu vodu?“ – Rezultati analize, kažu, ne iznenađuju.

– Ukupni stepen samo mikrobiološke neispravnosti bio je 75% od ukupnog broja uzoraka koji su bili ispitivani. Fizičko-hemijsku neispravnost imalo je 16% uzoraka, a 20% imalo je udruženo i fizičko-hemijsku i mikrobiološku neispravnost. U svemu ovome prednjače kopani bunari, istakla je Dušanka Danojević, specijalista higijene i zdravstvene ekologije u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske.

Akcijom, ipak, nisu u potpunosti zadovoljni jer su pregledana samo 24 uzorka. Vlasnike bunara, kažu, pokušali su stimulisati i nešto manjom cijenom, koja je bila 98 maraka, dok je uobičajena 126 maraka.

– Ukoliko želimo da imamo u svojim redovnim godišnjim kontrolama veći broj takvih ispitanih uzoraka voda, trebali bi sniziti cijenu, odnosno, ići na to da možda imamo dane “otvorenih vrata“ da bismo za takve naše građane imali besplatne preglede, dodala je Danojevićeva.

Osim kontrole vode za piće iz bunara i pumpi, predmet kontrole inspektora su mali, lokalni vodovodi koji su bez stručnog nadzora. A to znači da nema ni redovne kontrole ovih vodovoda.

– Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti propisano je da takvi vodovodni sistemi koji nemaju titulara, nemaju adekvatne dokumentacije, su u nadležnosti lokalne zajednice na čijoj teritoriji se nalazi vodovod. Međutim, lokalne zajednice još uvijek nisu stavile pod kontrolu takve vodovode, pravdajući to nedostatkom novčanih sredstava, istakao je Pejo Đurašinović, v.d. glavnog republičkog inspektora za hranu.

Sve individualne vodne objekte, kažu nadležni, a naročito bunare, trebalo bi čistiti jednom godišnje. To podrazumijeva izbacivanje postojeće vode i hiperhlorinaciju. Samo na taj način, ona neće biti štetna po zdravlje krajnjih korisnika.

Izvor: