Iza priča da je nova većina u Unsko-sanskom kantonu već formirana, prema informacijama iz političkih krugova, još nema konkretnih dogovora. Dok se čeka potvrda mandata i rasplet na federalnom nivou, medijske spekulacije mogle bi biti dio pregovaračke taktike kojom se potencijalni koalicioni partneri pokušavaju privoljeti na manje zahtjeve.
Iako se u političkim krugovima Unsko-sanskog kantona već plasiraju informacije o navodno dogovorenoj postizbornoj koaliciji, konkretni pregovori o formiranju nove kantonalne vlasti, prema informacijama do kojih smo došli, još nisu ni počeli.
U ovom trenutku čeka se potvrda izbornih mandata, ali i rasplet političkih odnosa na nivou Federacije BiH, koji bi mogao bitno utjecati na konačan sastav buduće većine u Krajini.
Upravo zbog toga, priče o unaprijed dogovorenoj vlasti treba posmatrati s oprezom. Prema tumačenjima iz političkih krugova, njihovo plasiranje ne mora nužno biti usmjereno samo na oblikovanje javnog mnijenja.
Takve poruke mogu imati i pregovaračku funkciju – stvoriti utisak da je većina već osigurana, a time smanjiti prostor za zahtjeve stranaka bez kojih se vlast ne može formirati.
U središtu te računice nalaze se Stranka za Bosnu i Hercegovinu (S BiH) i Demokratska fronta (DF), dvije stranke čiji će stavovi, sudeći prema rasporedu izbornih mandata, imati značajnu ulogu u razgovorima o budućoj većini u Skupštini USK-a.
SDA ima najviše mandata, ali ne i dovoljno za samostalnu vlast
SDA je na izborima osvojila deset mandata u Skupštini USK-a, čime je postala najzastupljenija pojedinačna stranka. Međutim, taj rezultat sam po sebi ne osigurava parlamentarnu većinu, pa će za formiranje vlasti biti potrebni koalicioni partneri.
Upravo tu počinje prostor za političko nadmetanje. Ako se već sada stvara slika da je dogovor sa SDA praktično završen, postavlja se pitanje kome takva poruka koristi i kakav se efekat njome želi postići uoči stvarnih pregovora.
Jedno od mogućih tumačenja jeste da se potencijalni partneri nastoje uvjeriti kako su njihove alternative ograničene, a prostor za postavljanje uslova sužen. Ipak, ostaje da se vidi hoće li takva taktika proizvesti željeni efekat ili će dodatno učvrstiti pozicije stranaka od kojih zavisi formiranje većine.
S BiH pokazao da jedan mandat ne znači i malu pregovaračku moć
Posebna pažnja usmjerena je na Stranku za BiH, koja je u proteklom mandatu, sa zastupnikom Nisvetom Jusićem, pokazala da broj mandata ne mora uvijek biti presudan za politički utjecaj.
Jusićeva pozicija u prethodnom sazivu otvorila je pitanje koliko i parlamentarna stranka s malim brojem zastupnika može utjecati na formiranje, održavanje i funkcioniranje vlasti kada je većina tijesna, a odnosi među partnerima opterećeni nesuglasicama.
Zato će jedan od ključnih izazova za SDA biti da eventualnog partnera ne posmatra samo kroz broj osvojenih mandata, već i kroz njegovu spremnost da prihvati ponuđene uslove.
Hoće li S BiH pristati na aranžman u kojem bi imala ograničen utjecaj ili će insistirati na konkretnim političkim i kadrovskim garancijama, pitanje je na koje odgovor još nije poznat. Nezadovoljstvo ponuđenim uslovima moglo bi otvoriti prostor za razgovore s drugim strankama, uključujući NES i SDP.
DF ne želi ponoviti ulogu nezadovoljnog partnera
Ni pozicija Demokratske fronte nije bez značaja. U toj stranci, prema informacijama iz političkih krugova, ne žele ponoviti iskustvo iz prethodnog mandata, tokom kojeg su odnosi s koalicionim partnerima više puta bili narušeni.
DF je u protekle četiri godine dva puta učestvovao u promjenama vlasti u USK-u, što je pokazalo koliko nestabilni odnosi unutar koalicije mogu utjecati na opstanak kantonalne vlade.
Prema informacijama do kojih smo došli, u ovoj stranci smatraju da eventualni novi koalicioni aranžman mora podrazumijevati jasnije definiran položaj i stvarni utjecaj u odlučivanju, a ne samo formalno učešće u većini.
Za DF bi dodatnu dimenziju mogla imati i politička situacija na federalnom i državnom nivou. Ukoliko SDA na višim nivoima vlasti bude dio aranžmana s HDZ-om BiH i drugim partnerima, položaj DF-a mogao bi se dodatno zakomplicirati, s obzirom na postojeće političke odnose i stranačke blokove.
U takvim okolnostima postavlja se pitanje kakav bi interes DF imao da u Krajini podrži vlast u kojoj bi njegov utjecaj bio ograničen, dok bi istovremeno na višim nivoima vlasti ostao izvan ključnih koalicionih dogovora.
Hoće li nezadovoljstvo SDA-ovom ponudom otvoriti vrata NES-u i SDP-u?
Zbog svega navedenog, formiranje vlasti u Unsko-sanskom kantonu neće zavisiti isključivo od izbornog rezultata SDA, nego i od toga kakvu će ponudu ta stranka staviti pred potencijalne partnere te koliko će oni biti spremni da je prihvate.
S BiH i DF imaju mogućnost da kroz pregovore traže jasnije definiran položaj u budućoj vlasti. Ako procijene da ponuđeni uslovi ne odgovaraju njihovim političkim interesima, razgovori bi se mogli proširiti i na druge kombinacije, uključujući saradnju s NES-om i SDP-om.
To, naravno, ne znači da je takav politički zaokret već dogovoren. Za sada nema potvrđenog sporazuma koji bi ukazivao na konačan sastav nove većine, a eventualne kombinacije zavisit će od konkretnih razgovora i odnosa snaga nakon potvrđivanja mandata.
Jedno je, međutim, jasno iz rasporeda mandata: deset zastupnika SDA nije dovoljno za samostalno formiranje vlasti. Zato će se stvarni odnos snaga pokazati tek za pregovaračkim stolom, a ne kroz medijske poruke o navodno završenom poslu.
U narednim danima bit će jasnije hoće li se priče o već dogovorenoj vlasti potvrditi konkretnim sporazumima ili će se pokazati kao dio ranog pozicioniranja pred pregovore. Do tada, ključna pitanja ostaju otvorena: kakvu će ponudu SDA staviti pred S BiH i DF, hoće li te stranke prihvatiti ponuđene uslove i postoji li prostor za drugačiju parlamentarnu većinu u Krajini.
