Politički obraz, ‘preletači’ i notarski ugovori kandidata

Jasna Duraković, zastupnica u Skupštini KS, koja je posebnu pažnju javnosti privukla zadnjih dana najavom da izlazi iz SBB i da neće podržati smjenu Vlade KS juče je medijima izjavila da su iz njene bivše stranke najavili da će aktivirati ugovor koji stranka ima s kandidatima i da će platiti obeštećenje. U medijima je Jasna izjavila:

“Riječ je navodnom tužbenom zahtjevu koji će pokrenuti protiv mene. Ja ću ovo ostaviti svojim advokatima da se time bave. Riječ je o navodnom notarskom ugovoru koji je, navodno, ovjeren tad i tad, a koji su navodno potpisali sa mnom. Reći ću samo jednu rečenicu: Voljela bih da vidim tog notara koji će izvaditi svoju notarsku knjigu i pokazati moj potpis u toj notarskoj knjizi. Pokreću zahtjev što sam ja navodno napustila stranku pa me na ovaj način kažnjavaju. Očigledno idemo na sud. Ne znam o čemu se radi, malo sam i ja bila zatečena - kazala je Duraković, koja se kao i većina drugih sličnih slučajeva, nakon što napusti stranku zahvaljujući kojoj je dobila mandat u vijeće ili skupštine, ne sjeća da je potpisala ikakav ugovor.

Notarski ugovori između političkih stranaka i njihovih članova koji su bili na izbornim listama su poznata praksa u našoj zemlji i uglavnom sve stranke, a počelo je od većih, SDA i SDP-a na zadnjim su izborima potpisivali ugovore kod notara sa svojim kandidatima. One stranke i kandidati koji su potpisivali Ugovore kao izvršne isprave kod notara, imaju jasnu situaciju i definisane odnose, tako da dok je kandidat u okviru stranke u kojoj je dobio mandat, za njega nema problema, a ako napusti stranku, predje u drugi Klub zastupnika ili čak bude isključen, zbog djelovanja suprotnog zvaničnim stavovima stranke, ima obavezu platati obeštećenje i iznos koji je naveden u Ugovoru. On se kreće od 50- 200 hiljada KM, zavisno od političkih stranaka i nivoa vlasti za koje su kandidirali.

Kada se desi da neki od kandidata napuste stranku i promijene dres, kako kaže narod, često se takvi kandidati pozivaju na izborni zakon koji kaže: “da mandat osvojen na izborima pripada zastupnicima, a ne strankama. “

“Mandat pripada izabranom nosiocu mandata, a ne političkoj stranci, koaliciji ili listi nezavisnih kandidata koja ga je predložila na kandidatskoj listi. Mandat ne može prestati osim u zakonom predviđenim slučajevima. Ukoliko izabrani nosilac mandata, u toku trajanja mandata, istupi iz političke stranke, koalicije ili liste nezavisnih kandidata koja je učestvovala na izborima i na čijoj je kandidatskoj listi bio izabrani nosilac mandata, postaje samostalni vijećnik/odbornik, odnosno poslanik/zastupnik” - kaže Izborni zakon BiH.

Međutim, imajući na umu ovu odredbu zakona, stranke su s kandidatima potpisivale ugovore u kojima od njih traže lojalnost za stavove koje te stranke zastupaju, a ako neko od kandidata nije u stanju da ih se pridržava, onda ih pozivaju da vrate mandat stranci, a ako ni to ne žele, onda moraju platiti novčani iznos kao obeštećenje za ulaganje stranke u njihove kampanje i promociju tih ljudi da bi bilo izabrani.

Počesto su ti iznosi veliki, pa se kandidatima ne isplati biti preletač, a ponekad se desi da je jedan glas vladajućim prevaga, pa ga plate i milionima KM, ali javnog novca, najčešće iz javnih preduzeća, što je bio slučaj preletača, zastupnika koji je izabran s liste jedne stranke i koji je suprotno odlukama te stranke, glasao za budžet i opstanak vlade Fadila Novalića i SDA u vlasti, a zauzvrat njegova firma baš tih dana dobila posao od Elektroprivrede BiH vrijedan 6.6 miliona KM. Izetbegović je poslije u svojim govorima hvalio takvog kadra jer je, uz druge preletače održao SDA u vlasti. Jasno je da se radi o školskoj političkoj korupciji i prodaji ruku na mjestima gdje sjede takvi ljudi. Veliki je broj čestitih zastupnika i zastupnica, ali zbog ovakvih, narod sve više gubi povjerenje u politiku i sistem.

Polovinom prošle godine je grupa izabranih zastupnika iz SDP-a, medju kojima i zastupnici u Parlamentu FBiH i Skupštini TK je napustila stranku, prikonila se SDA i podržali vladu koju ta stranka predvodi u TK. SDP je protiv istih pokrenuo spor i predmet je trenutno na Sudu, u poodmakloj fazi. Ugovore su potpisivali i u SDA, a s obzirom da je ta stranka uspjela se održati u vlasti, nije bilo napuštanja i preleta, jer su zadovoljeni apetiti učešćem u vlasti i pozicijama koje su dobili ili im se nadaju.

I na lokalnim nivoima su slična iskustva, primjer je bivša SDP-ova vijećnica iz Sarajeva Ramiza Tabaković-Muratović koja je presudom Suda bila obavezna platiti SDP-u 33.500 maraka. Nakon posljednjih izbora, klasičan primjer preletača su bili i dvoje zastupnika Nezavisnog bloka u Parlamentu FBiH koji su napustili stranku i priklonili su većini SDA u Parlamentu FBiH.

Protiv oba zastupnika su pokrenuti predmeti pred Sudom i s obzirom da je ova stranka sačinila Ugovor pred notarom koji ima karakter izvršne isprave, Sud je odredio mjere zabrane raspolaganja imovinom koja se vodi na ovim ljudima i u toku je postupak za prinudno izvršenje i finansijsko obeštećenje ove stranke.

Pravni stručnjaci su ovdje podijeljeni oko prava na raspolaganje mandata, ali su velikom većinom saglasni da je ova vrsta notarskih ugovora jedini način zaštite prava na mandate i povjerenje koje kandidati dobivaju na listama jedne stranke i da u pravnim postupcima, ukoliko tzv. preletači ne žele vratiti mandat stranci sa čije su ga liste dobili, onda je finansijsko obeštećenje neizbježno i to pokazuju svi posljednji trendovi ovakvih sporova pred sudovima u BiH. A posebno se ovo odnosi na one stranke i kandidate koji su notarske ugovore sastavili u formi izvršnih isprava, koje su kandidati potpisali prije ovjeravanja lista i dodjele mandata na izborima.

Ova će tema biti aktuelna i u daljim danima, ali će BiH morati napraviti okvir u kojem se preletači ili tzv. politički papci neće moći bogatiti i prelaziti iz stranke u stranku, većine u većinu, gledajući samo svoj interes i iznevjeravajući povjerenje birača, naroda i članstva stranke preko koje su dobili mandate.

Dotada, oni koji su potpisali ugovore, posebno sudske izvršne isprave, ili će ostati vjerni stranci i ljudima koji su im osigurali mandat, ili će isti vratiti stranci ili će ‘preletjeti’ i prodati se negdje drugo, uz obavezna finansijska obeštećenja onima pod čijim su imenom dobili mandat i zasjeli u vijeća, skupštine ili parlamente u kojima u ovom mandatu sjede.