Potresna ispovijest djece preminule Advije Kanilić: 37 dana čekam da majku spustim u kabur

Djeca
Potresnu ispovjest Vam prenosimo u cjelosti

Javljamo se iz karantina nakon 37 dana. Nakon 37 dana i dalje tapkamo u mjestu. Tek nakon 37 dana smo uspjeli dobiti naše nalaze na COVID19 i to nakon naše izjave da ćemo pokrenuti tužbu za zloupotrebu položaja.

Prije svega, prekršeno je svako naše ljudsko pravo. Evo, da pitam naše doktore, naše zdravstvo, da li je moguće da je nakon 3 mjeseca pandemije vaš odgovor da ne znate šta ćete sa nama ? Držite dijete od godinu ipo zatvoreno jer ne znate sta ćete. Sve zbog toga što je moja sestra nakon 6 testiranja pozitivna i vi nas vodite kao jedinku. Mojoj sestri je urađeno 6 testova od kojih su 3 bila negativna, a tri pozitivna. Sa druge strane, 4 testa mog sina, supruge i mene su bili negativni. Zašto mojoj sestri nije priznat reteset koji je bio negativan, koji bi samim tim značio završetak izolacije za sve nas ?

Vaše obrazloženje je to da je test lažno negativanan zbog temperature od 37. i da vi u tom trenutku retestiranja niste znali da moja sestra ima temperaturu, što nije tačno. Svi doktori su bili upućeni u zdravstveno stanje moje sestre.

Zašto na svakome nalazu koji smo mi dobili stoji da ste uradili bris nozofarinksa i bris orofarinksa, što također nije tačno ? Samo na prvom testiranju svih nas su urađena oba brisa, a na svim ostalim retestiranjima je urađen samo bris orofarinksa.

Zašto su podijeljena misljenja da su našoj majci rađena 2 testa, to jeste s druge strane da je nalaz bio preliminaran,odnosno, preuranjen ? Zašto smo mi kao porodica ispred Doma zdravlja Ilidža u 18:20 dobili informaciju preliminarnih rezultata da je test negativan, da bi smo tek nakon tih informacija dobili poziv u 22 sata da je test pozitivan.

Jaavno pozivam sve vas doktore, sa svim tim diplomama, ako ne znate šta ćete da podnesete svoje ostavke. Apelujem na Republiku Srpsku da se uključi u obdukciju moje majke. Mi kao porodica nemamo više povjerenja u Federaciju i naše zdravstvo. Ugrozili ste toliko života, a to i dalje radite prije svega psihičkom torturom. Treba li da ljudi počnu dobijati nerve slomove, da počnu skakakti sa balkona (što je već bilo slučajeva) da bi ste vi nešto poduzeli ?

Postavljam pitanje gospođi Sebiji Izetbegović, kako je mogla potpisati odbijenicu ispred Medicinskog fakulteta u Sarajevu da odbija uraditi obdukciju moje majke jer nemaju adekvatnu opremu, da bi nakon dva dana javno izašla sa informacijama da je urađena obdukcija u njihovim prostorijama i da, citiram: „Oni imaju svu potrebnu opremu i da funkcionišu besprijekorno i u vandrednim situacijama.“ ? Kako Vas nije stid odbiti liječenje jednog malog nedužnog života, male Nadin ?

Pa zar kod Vas ne funkcioniše sve besprijekorno ? Kako da mi kao obični narod očekujemo bila šta kada niste bili u stanju jednom vrhunskom doktoru, pokojnom Pašagiću, pružiti adekvatnu medicinsku pomoć ? Sve i da prihvatite naredbu Tužilaštva Kantona Sarajevo za izvršavanje obdukcije, zar zaista mislite da vam vjerujemo ?

Zar zaista mislite da smatramo da ćete tu obdukciju uraditi prema svim propisima ? Da neće biti pokušaja još bilo kakvog zataškavanja ?

Kako vas nije stid više ?

Vi koji ste položili Hipokratovu zakletvu da pomažete srčano svakom čovjeku,radite upravo suprotno ! Zašto ? Baš zato što NE ZNATE, baš zato što je pola vaših diploma kupljeno ! Znate gospođo Sebija, najlakše je svu odgovornost prebaciti na ljekare opšte medicine, a svoju guzicu čuvati.

Vjerjemo da je Vaša porodica odlično opskrbljena, mi obični smrtnici ćemo već nekako. Ljudi smo i ne želimo zlo nikome, ali doći će možda dan kada će baš vama svima o toj Hipokratovoj zakletvi ovisiti život. Jedan vidi sve i jedan sudi sve.