Usvajanjem Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći na državnom nivou, spriječila bi se eventualna diskriminacija građana na osnovu različitosti kantonalni zakona o pravnoj pomoći
Pravo na pravično suđenje i pristup pravosudnim organima, jedno je od osnovnih ljudskih prava, zagarantovano Evropskom konvecijom o ljudskim pravima. Ostvarenje tog prava umnogome zavisi od adekvatne pravne pomoći koja treba biti pružena svim građanima bez obzira na vjeru, rasu, naciju ili njihov materijalni i socijalni status. Upravo iz tog razloga se postojanje efikasnog sistema besplatne pravne pomoći nameće kao garant ostvarenja ljudskih prava u svakodnevnom životu i osnovni elemenat za suzbijanje diskriminacije među građanima na osnovu imovinskog stanja.
Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći
Usvajanjem i stupanjem na snagu Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u Bosni i Hercegovini, bili bi udareni temelji za formiranje sveobuhvatnog sistema za pružanje besplatne pravne pomoći, osobama lošijeg materijalnog stanja i pomoćprilikom rješavanja njihovih egzistencijalnih pitanja. Razvijanje sistema održivog pravnog savjetovanja i besplatne pravne pomoći u građanskim stvarima, sa odgovarajućim prijedlogom zakonskog rješenja u ovoj oblasti, postavlja jedan od zahtjeva Vijeća Evrope i obaveza koju je naša zemlja prihvatila u oblasti reforme pravosuđa. Međutim, iako je nacrt ovoga Zakona dva puta bio u parlamentarnoj proceduri, ali oba puta nije dobio potrebnu većinu. Prema riječima Šefika Džaferovića, predsjednika ustavnopravne komisije u Parlamentu Bosne i hercegovine, nacrt Zakona uvijek dobije opću podršku unutar parlamenta i ima većinu ukupnog broja članova, ali nema odgovarajuću podršku iz etinteta Republike Srpske i po tom principu nacrt Zakona nije ni usvojen. „Parlamentarci iz Republike Srpske smatraju da njihov entiteski Zakon zadovoljava potrebe građana Republike Srpske i njima krovni Zakon nije potreban, jer smatraju to odlijevanjem novca bez potrebe“ kaže kaže za Novo Vrijeme Azra Moćević, direktorica Zavoda za pravnu pomoć u Zenici.
Ono što je trenutno na snazi u Federaciji, jesu kantonalni zakoni o zavodima za pružanje besplatne pravne pomoći, koji opet nisu donešeni niti implementirani u svim kantonima. Kada je u pitanju Republika Srpska, pri Ministarstvu pravde je formiran Centar za pravnu pomoć, čija je centrala smještena u Banja Luci, koja ima izmještene kancelarije u Istočnom Sarajevu, Trebinju, Doboju i Bijeljini. Ovaj vid besplatne pravne pomoći je koristan zbog efikasnosti samog rada sudova. Pravovremenim informisanjem i pružanjem pravnih savjeta građanima, prije početka postupka, trebalo bi dovesti do smanjenja broja postupaka koji se pokreću zbog neznanja stranke o njenim pravima i obavezama, te mogućnostima uspjeha u pojedinoj pravnoj stvari. Što se tiče samog rješavanje ovog pitanja kantonalnim zakonima i osnivanjem kantonalnih zavoda za pravnu pomoć, rješeno je donekle pitanje besplatne pravne pomoći na lokalnom nivou, dakle, po kantonima. „Uglavnom imamo neku vrstu diskrminacije građana kroz ovakav način regulisanja usluga besplatne pravne pomoći, jer su različita rješenja u zakonima od kantona do kantona. U jednom kantonu se pružaju usluge građanima tog kantona koje imaju prebivalište na području tog kantona, dok u zakonu nekog drugog kantona imamo sasvim drugačije regulisano to pitanje, gdje se ta pomoć daje svim građanima Bosne i Hercegovine i strancima, pa i azilantima.“ ističe direktorica Moćević.
Usvajanjem nacrta ovog Zakona na državnom nivou, predviđeno je da se donesu određeni standardi za osnivanje zavoda za besplatnu pravnu pomoć. Osnova bi bila da svi korisnici besplatnih pravnih usluga, kada ostvare pravo na besplatnu pravnu pomoć, to pravo uživaju na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, tako da se ne bi dešavale diskriminacije na osnovu različitosti zakona od kantona do kantona.
Ko ima pravo da ostvari besplatnu pravnu pomoć?
Prema članu 10. nacrta ovog Zakona, pravo na besplatnu pravnu pomoć ostvaruju sljedeća osobe: lice koje prima stalnu socijalnu pomoć, djeca bez roditeljskog staranja, lice kome je oduzeta poslovna sposobnost i duševno oboljelo lice smješteno u zdravstvenu ustanovu, kategorija penzionera sa najnižom penzijom pod uslovom da nema drugih članova porodičnog domaćinstva, žrtva nasilja u porodici ili nasilja na osnovu spola, za vrijeme dok je smješteno u sigurnu kuću. Prema riječima direktorice Zavoda za pružanje pravne pomoći Tuzlanskog kantona Mersije Jašarević, pravo na besplatnu pravnu pomoć imaju svi građani koji zbog lošeg imovnog stanja ne mogu platiti troškove advokata ili druge troškove zastupanja. Besplatnu pravnu pomoć moguće je ostvariti na osnovu nekoliko kriterija koji su regulisani Zakonom o pružanju pravne pomoći: građani koji po kriterijima socijalne zaštite ostvaruju pravo na stalnu novčanu pomoć, nezaposlena lica, penzioneri sa najnižom penzijom ili penzioneri koji primaju inostranu penziju koja ne prelazi iznos najniže bh. penzije, te djeca bez roditeljskog staranja. Penzioneri besplatnu pravnu pomoć mogu ostvariti prilaganjem čeka od penzije kao relevantan dokaz o ispunjavanju kriterija. Da bi se mogla ostvariti besplatna pravna pomoć od Kantonalnog zavoda za pružanje pravne pomoći potrebno je ispuniti i poseban uslov, a to je da građanin ne posjeduje imovinu koja može biti predmet izvršenja po Zakonu o izvršnom postupku, naglasila je direktorica Jašarević. Prema riječima premijera Unsko-sanskog kantona Hamdije Lipovače, veliki broj ljudi u BiH neostvaruje svoja prava, iz jednog jedinog razloga, što nemaju novca. „Mnogi ljudi danas ne mogu ostvariti svoja prava, samo zato što nemaju para da plate advokata i nemaju dovoljno para da pred nadležnim sudom iziđu i zatraže zaštitu i ostvarenje svojih prava. Ne možemo dozvoliti samo zato što je neko siromašan da ostane bez svojih prava“ ističe premijer Lipovača. Ako pogledamo član 11 istog Zakona, vidjećemo da se pod licem lošeg imovinskog stanja, smatra ono lice čija ukupna mjesečna primanja i prihodi po članu domaćinstva ne prelaze iznos u visini 30 posto od prosječne mjesečne neto plaće koja se isplaćuje na nivou iz koga se finansira nadležni organ za pružanje besplatne pravne pomoći i nema imovine koja može biti predmet izvršenja po zakonima o izvršnom postupku.
U kantonima se tek uspostavlja sistem
Pored toga što je sadašnji zakonodavni okvir BiH kada je u pitanju ova oblast, daleko ispod svih standarda koji vladaju u državama članicama EU, on se vrlo teško sprovodi, prije svega zbog činjenice što su uvjeti, koje potencionalni korisnici ove pomoći moraju ispuniti kako bi ostvarili pravo na besplatnu pravnu pomoć rigorozni i što zavodi za pružanje ove vrste pomoći trenutno postoje u sedam kantona. U Zeničko-Dobojskom kao prvo osnovani, Tuzlanskom, Zapadno-hercegovačkom, Posavskom, Unsko-sanskom, Sarajevskom kantonu, dok je u Podrinjskom kantonu donesen Zakon, ali je Zavod još uvijek u fazi osnivanja. Od svih zavoda koji su osnovani, samo onaj u Zenici ima zvaničnu web-stranicu, dok ostali nemaju, niti su adekvatno promovisani putem medija. U Bihaću je prije nekoliko sedmica otvoren Kantonalni zavod za pružanje besplatne pravne pomoći u Unsko-sanskom kantonu. Prema riječima Sanele Paripović menadžerice Razvojnog programa Ujedinjenih nacija, efikasan pravni sistem jedan je od zahtjeva koje Bosna i Hercegovina treba da ispuni na putu ka evropskim integracijama, ali kako kaže Paripović pravni sistem je još uvijek fragmentiran. „U Republici Srpskoj je uspostavljen sistem besplatne pravne pomoći kao i u Brčko Distriktu, ali u Federaciji BiH nažalost, još uvijek nije uspostavljen u svim kantonima.“ kaže Paripović. Kao dobar pokazatelj potrebe ubrzanja procesa usvajanja Zakona na državnom nivou i njegove ubrzane implementacije u cijeloj Bosni i Hercegovini, može nam poslužiti podatak kojeg smo dobili u Zavodu za pravnu pomoć u Zenici, kojem se godišnje obrati veliki broj građana. “Kod nas u prosjeku oko 3000 građana ili 3% građana se javi za pomoć” kaže za Novo Vrijeme Azra Moćević, direktorica Zavoda.
Puna podrška građana
Da građani jedva čekaju ovakvu vrstu pomoći, posebno u vrijeme recesije i nedostataka materijalnih sredstava za život, te nedostižnosti pravde iz razloga nemogućnosti plaćanja kvalitetne pravne zaštite, pokazala je naša mala anketa, kojom smo obuhvatili nekoliko građana iz različitih kantona na području Federacije. „Donošenje jednog takvog zakona koristi građanima, posebno onima koji ne znaju ni šta su im osnovna prava, a kamoli koliko im besplatna pravna pomoć može koristiti“, smatra Edin Memić iz Travnika.
Otvaranje takvih zavoda, pored pomoći siromašnim građanima može pomoći i mladim pravnicima koji nemaju ni dana staža, kako bi na taj način stekli radno iskustvo. „U vremenu svakodnevnog ataka na prava običnog čovjeka važno je imati mogućnost pravnog savjeta za istog. Svakako da veliki broj građana ima potrebu da kontaktira nekoga za pravni savjet i da veliki broj njih nema mogućnosti da to uradi na komercijalnoj osnovi. Ovo je prilika da mladi pravnici željni radnog iskustva dobiju šansu da se pokažu, a samim tim i pomognu našim građanima, podržavam sve aktivnosti na uspostavljanju modela za pružanje besplatne pravne pomoći“, smatra Alem Jaganjac iz Bosanskog Petrovca.
Zavodi za pružanje besplatne pomoći su odlična stvar u to nema sumnje, ali ono što je bitno uraditi na samom početku jeste spriječavanje zloupotreba bilo kakve vrste. „U Zenici imamo centar za pružanje besplatne pravne pomoći ženama i zasniva se na volonterskoj bazi, koju drže diplomantice Pravnog fakulteta iz Zenice. Kao i u svemu, može doći do svakavih zloupotreba, ali je najvažnije da se to zakonski dobro izdefiniše, od samih zadataka do procedura pružanja pravne pomoći. Time bi, sigurno dobili jednu, napokon korisnu instituciju.“ smatra Afan Abazović iz Zenice.
mojusk.ba
