Najburnija reakcija stigla je iz tabora Draška Stanivukovića, čije je nezadovoljstvo ovom odlukom teško sakriti.
"Moja poruka je da takvim samokandidaturama i samonametanjima i dolaskom na pregovarački sto sa rješenjem prihvati ili ne, očigledno se opet tjera Draško Stanivuković i Pokret u 'banjalučki scenarij' kojem se nimalo ne radujem", rekao je Stanivuković.
Dodao je da je htio da opozicija sjedne za sto bez nametanja ičije kandidature i da razgovaraju.
"Mi smatramo da to nije kolegijalno, da to treba da bude plod razgovora. Mi smo prihvatili princip da se zajedno izborimo i da se završi brojanje i provjere. Bili smo odgovorni sve vrijeme", naveo je Stanivuković.
On je dodao da bi možda prihvatili i princip da SDS ima i oba kandidata, ali da je potrebno razgovarati.
"Vidite, imamo i mi u Pokretu glavni odbor, i on može da kaže ovo je naš prijedlog. To za mene nije odgovorno. Ako je to poruka nama, dragi saradnici samo ćemo manje spavati. Kao u Banjoj Luci što smo obišli svaku kuću, tako ćemo morati širom Republike Srpske", rekao je Stanivuković i nastavio:
"Sad nas opet izoluju. Ako je to usud koji moramo podnijeti, podnijet ćemo. Za mene to nije odgovorno prema ljudima", istakao je Stanivuković i dodao: "Probalo se sa toliko imena i nijedna taktika nije bila pobjednička."
Prema njegovim riječima, o svemu će razgovarati sa saradnicima i do kraja godine će zakazati odbor.
"Ako nas niko ne pita, pa valjda i mi nebitni, beznačajni, koji ne treba da se uvaže, valjda možemo donijeti neku odluku, a vidjećemo kog tipa, možda baš da podržimo. Ali nametnuti nije kolegijalno, ne vidim razlog za to", rekao je na kraju.
Sukob koji bukti mjesecima
SDS je kandidaturom Blanuše za predsjednika RS-a postao prva velika stranka koja je izašla s konkretnim imenom za jednu od ključnih političkih funkcija, računajući na činjenicu da je Blanuša na posljednjim izborima osvojio oko 200.000 glasova i time se profilisao kao ozbiljan politički faktor.
Međutim, u političkim kuloarima se već danima govori da ovakva odluka ima i drugu, mnogo osjetljiviju dimenziju, direktan udar na političke ambicije Draška Stanivukovića.
Stanivuković je na prijevremenim izborima pružio podršku Blanuši, doduše u završnici kampanje, očekujući da će mu ta podrška biti uzvraćena kroz prešutni dogovor o zajedničkom nastupu i eventualnoj podršci njegovoj kandidaturi 2026. godine. Izlazak SDS-a s vlastitim kandidatom, i to ovako rano, u tom kontekstu doživljen je kao kršenje neformalnog političkog dogovora.
Zbog toga Stanivukovićeva reakcija nije usmjerena samo protiv same kandidature, već i protiv načina na koji je ona donesena. U njegovim istupima dominira teza da se opozicija ponovo gura u scenarij u kojem jedan akter nastupa samostalno, bez prethodnog dogovora i koordinacije, što, prema njegovom tumačenju, vodi sigurnom porazu.
Međutim, odnosi između Stanivukovića i SDS-a opterećeni su i znatno starijim sukobima. Njegov politički obračun s ovom strankom traje još od ranijih faza opozicionog preslagivanja, a posebno je zaoštren nakon serije prelazaka SDS-ovih funkcionera, odbornika i poslanika u njegov novi politički pokret.
U SDS-u se potezi Pokreta za sigurnu Srpsku već dugo doživljavaju kao otvoreno slabljenje SDS-a i pokušaj njenog potiskivanja s opozicione scene.
Dodatni sloj nepovjerenja, o kojem se u političkim krugovima govori tiše, ali uporno, vezuje se i za događaje iz juna 2025. godine, kada je uhapšen tadašnji lider SDS-a Milan Miličević. Iako nikada javno potvrđeno, u dijelu opozicije postoji uvjerenje da je Stanivuković u tom procesu imao političku ulogu, ili je barem bio indirektno zainteresovan za slabljenje tadašnjeg rukovodstva SDS-a, što je ostavilo trajne posljedice po međusobne odnose.
Razlog takvog Stanivukovićevog interesa jeste što je bivši predsjednik SDS-a Milan Miličević najavio kandidature SDS-a i za predsjednika RS-a i za člana Predsjedništva BiH.
U ovakvom ambijentu, Blanušina kandidatura za SDS predstavlja i poruku da ta stranka više ne namjerava čekati rasplet unutar Stanivukovićevog političkog projekta, niti pristajati na ulogu mlađeg partnera u opozicionim kombinacijama. Naprotiv, poruka je da SDS smatra da ima pravo da samostalno odrediti kandidata, a tek potom ulazi u pregovore, na što uistinu i imaju pravo nakon impresivnog rezultata Blanuše.
S druge strane, Stanivuković se u ovom trenutku nalazi u nezavidnoj poziciji. Iako se godinama spekuliše o njegovim ambicijama da se kandiduje za predsjednika Republike Srpske, izvan vlastitog pokreta on nema jasnu i nedvosmislenu podršku ostatka opozicije. Upravo zato odluku SDS-a doživljava kao političku izolaciju i pokušaj da mu se zatvore vrata prema širem opozicionom konsenzusu.
Sve to ukazuje da je borba za opozicione kandidature za 2026. godinu počela znatno ranije nego što je uobičajeno, ali i da ona neće biti nimalo mirna. Umjesto jedinstva, opozicija Republike Srpske sve otvorenije pokazuje duboke pukotine, u kojima lične ambicije pojedinaca sve češće dolaze ispred zajedničkog političkog cilja, a svima je jasno ko bi tu jedini mogao profitirati.
