UVOD
Kažu da ljudi u starosti žive od uspomena iz mladosti. Kada sam bio mlađi volio sam putovati. Bivšu zajedničku domovinu Jugoslaviju sam proputovao uzduž i poprijeko, od Maribora u Sloveniji do Strumice u Makedoniji, od Subotice u Srbiji do Herceg Novog u Crnoj Gori. Boravio sam gotovo u svim većim primorskim mjestima od Igala do Kopra. Onda je bilo atraktivno putovati u Trst u šoping pa kolektivno putovanje preko Padove i Bolonje do Venecije. Nekoliko godina sam porodično ljetovao u Mađarskoj. Napravili smo turističku turneju po istočnoevropskim zemljama (Čehoslovačka, DDR, Poljska, Mađarska). Za vrijeme devetogodišnjeg boravka i rada u Saveznoj Republici Njemačkoj putovao sam prema zapadu i „dosegao“ do Španije, Francuske i Holandije. U nekim zemljama sam bio više puta. Boraveći i putujući doživio sam neke interesantne doživljaje, a neke sam čuo od naših zemljaka koji su puno prije mene tamo stigli. Sad kad imam vremena i volje odlučio sam neke prenijeti na papir cijeneći da će ih ljubitelji pisane riječi rado pročitati, a iz njih i nešto naučiti. Ima ih oko tridesetak, a nazvao sam ih „Priče iz tuđine“.
"Pljuvačka - 30 franaka"
Bila je subota i grad mi se nešto učinio pust. Prošlo bi samo poneko vozilo, a pješaka gotovo nije bilo iako je bio lijep i sunčan dan. To me je malo iznenadilo. Za mene grad ne čine samo zgrade, ulice, parkovi, jezera već i ljudi kojih, eto nije bilo. Zato sam odlučio otići na željezničku stanicu ( Banhof ) cijeneći da je tamo življe. I zaista kada sma tamo došao našao sam puno svijeta. Neki putnici su dolazili, neki odlazili. Neko je nekog čekao, a neko nekoga ispraćao. Mnoštvo ljudi različitih rasa, jezika, izgleda. Uživao sam u posmatranju i naprezanju da pogodim ko je iz kojeg dijela svijeta došao. Po mom sudu bilo je tu Azijata, Amerikanaca, Afrikanaca, vjerovatno poneko iz daleke Australije i razumije se nas Evropljana. Cijeli svijet na malom prostoru. Poželih da nađem i nekog našeg zemljaka, a nalazio sam ih gotovo svugdje gdje sam odlazio. I brzo mi se želja ispunila. Iz mase svijeta odnekud se pojavi jedan moj poznanik iz susjednog sela u BiH. Učinilo mi se da smo se obadvojica jednako iznenadili kada smo se tu našli. On živi i radi u Švicarskoj već desetak godina. Raspričasmo se kao pravi susjedi. U razgovoru on se okrenuo i pljunuo na sjajnu mermernu podlogu kojom je pokrivena sva željeznička stanica. Imao sam utisak da mu se nešto našlo na vrhu jezika pa je to izbacio. Nakon par minuta ispred nas se nađe policajac, vitak i visok skoro dva metra i ženska osoba u plavom radnom mantilu, vjerovatno čistačica.
Ona rukom pokaza na mog zemljaka , a onda se dade u potragu za pljuvačkom na podu. Podosta se namučila da je nađe jer je bilo malo, a bojom se „stopila“ sa podlogom. Policajac priupita mog zemljaka je li on to ispljunuo. Ovaj nevoljno klimnu glavom da jeste. Zatraži mu pasoš, malo ga prelista, a onda iz svoje tašinice izvadi uplatnicu, na njoj upisa iznos od 30 franaka i zatrži novac za kaznu. I dok je on pisao poslao je čistačicu da noveze pribor za čišćenje. Došla je sa specijalnim kolicima na kojima su bile červrtaste plastične kante različitih boja, džogeri, četke, ubrusi, razni sprejevi... Ona se sagnu i potraži onu pljuvačku. Sad joj je trebalo još više vremena da je nađe. Nekim pjenušavim sprejom pošpricala je to mjesto. Policajac reče mom zemljaku da uzme džoger i to očisti. Iako je tu radilo samo o jednom kvadratnom centimetru ovaj se čistio površinu veću od kvadratnog metra. Njih dvoje su strpljivo stajali i čekali. Dotle su sa svih strana škljocali fotoaparati. Ja sam brzo napustio to mjesto ne želeći više da se sretnem sa nekim mojim zemljakom. Kada sam ga kasnije vidio u našoj Stijeni prisjetio se tog događaja i neprijatnosti koju je doživio. Zamolio me, ako ovo budem kome pričao, da ne spominjem njegovo ime, pa ću evo to i ispoštovati. Moj komšija ne pljuje, on hrače. Čini to sa balkona do puta, u dvorištu, po putu. Mnogima to smeta pa čujem pokoju masnu psovku. On se na to ne obazire. Eh, kad bi i kod nas vladali zapadni zakoni koliko bi on kazni platio i kvadratnih metara očistio, možda autoput od Sarajeva do Kaknja. Da, do Kaknja. Dobro ste pročitali. Tako bi i trebalo jer kaki gdje ne treba.