Priče prof. Halida Bajrića: "Tri puta dnevno"

U Njemačkoj svi zaposleni imaju potpunu besplatnu zdravstvenu zaštitu bez obzira u kojoj su od nekoliko bolesničkih kasa učlanjeni. Zbog ovoga, a i zbog toga što sam bio prešao pedesetu, moji su me često slali ljekaru da kontrolišem svoje zdravlje.

Tri puta dnevno

 

U Njemačkoj svi zaposleni imaju potpunu besplatnu zdravstvenu zaštitu bez obzira u kojoj su od nekoliko bolesničkih kasa učlanjeni. Zbog ovoga, a i zbog toga što sam bio prešao pedesetu, moji su me često slali ljekaru da kontrolišem svoje zdravlje. Tako sam jednom kod moga kućnog doktora napravio laboratorijsku analizu krvi i nalazi su pokazali malo povećan nivo šećera i masnoće. Nije puno, ali iznad normale. To sam po dolasku kući kazao ženi i djeci. I od tada počinju moje nevolje.

Kada bih za vrijeme ručka ili večere pošao viljuškom da nabodem neko parče mesa onda bi svi uglas rekli: “Ne, nije to za tebe, ti imaš povišenu masnoću u krvi !“ Isto se dešavalo kada bih htio uzeti nešto slatko što se nalazilo na jelovniku toga dana.“Ne, nije to za tebe, ti imaš povišen šećer u krvi!“ Tada bih povlačio ruku teška srca. Znao sam ja da to oni čine zato što me vole i što mi žele dobro. Ali ipak... Morao sam trpjeti i ćutati mada mi nije bilo lako. Kada sam nakon par mjeseci otišao ponovo kod istog doktora laboratorijska analiza moje krvi je pokazala da su mi šećer i masnoća u granicama normale. Ovo me posebno obradovalo. Zamolio sam doktora da mi to napiše što je njega malo iznenadilo. Kada sam mu objasnio da želim skinuti zabranu na slatko i masno, a da mi samo pismena potvrda to može omogućiti, okrenuo se računaru i kratko napisao:“ Na laboratorijskoj analizi krvi nalazi šećera i masnoće kod gospodina Bajrića H. su u granicama normale. Stavio je svoj štambilj i potpisao se. To mi je bilo dovoljno. Iz njegove ordinacije sam istrčao kao prvačić kada dobije od učiteljice prvu peticu i pojurio kući da se pohvalim.

Kada sam došao kući nisam nikog zatekao. Napisani tekst sam više puta pročitao, a nešto me grijalo oko srca. Držeći ga u ruci došao sam na ideju da se malo sa ženom našalim. Uzeo sam štampaću mašinu i pa iza doktorove rečenice:“Na laboratorijskoj analizi krvi nalazi šećera i masnoće kod gospodina Bajrića H. su u granicama normale“ dodao svoju jednu: Sex dreimal täglich. ( u prevodu: Seks tri puta dnevno.) Papir sam odložim na sto. Čim mi je žena stigla sa vrata je odmah upitala kakvi su mi nalazi i šta je doktor rekao. Pokazao sam joj na listić na stolu. Ona je u školi učila francuski, a po dolasku kod mene kratko intenzivno njemački. Vjerovao sam da će moći prevesti šta je napisano. Gledao sam je ispod oka. A kad je došla do rečenice „Sex dreimal täglich„ malo je zastala i priupitala: „Da li ja ovo dobro razumijem?“ Dobro ti razumiješ, a doktor najbolje zna šta zdravim ljudima treba. Počela se čuditi govoreći kako su svi muškarci isti i pitati se ko je od nas dvojice smješniji. Onda se malo bolje zagledala i primijetila da su slova one moje rečenice drukčija od doktorovih i zaključila da sam ja to vjerovatno dopisao. Tako smo se slatko ismijali, a embargo na hranu mi je ukinut do daljnjeg. Kada sam sljedeći put otišao kod istog doktora ispričao sam mu šta sam napravio sa njegovim atestom, šta sam na njega dopisao i kako je to moja žena prokomentarisala. Prvo se i on slatko nasmijao, a onda se uozbiljio i rekao da ateste takve vrste neće više nikome davati.

 

H.B