Prije 14 godina napustio nas je Toše Proeski. Ove njegove rečenice su postale vječne

.

 

Prije tačno 14 godina, 16. oktobra 2007., oko 6 sati i 20 minuta ujutro, u automobilskoj nesreći na autocesti u blizini Nove Gradiške smrtno je stradao Toše Proeski sa samo 26 godina.

Iako je prošlo toliko vremena, makedonski slavuj, kako su mu tepali, i danas živi u srcima porodice, kolega i vjernih obožavatelja koji mu i dalje svake godine odaju počast. U njegovu čast i ove godine trčat će se tako tradicionalni 900 km dug maraton od Nove Gradiške do njegovog rodnog Kruševa.

Todor Toše Proeski rođen je 25. januara 1981. u Kruševu, u Makedoniji, diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Skopju kao jedan od najboljih studenata svoje generacije, a bio je jedan od prvih muzičara koji je ujedinio prostor bivše Jugoslavije.

“Važne su pjesme, ko šiša nagrade”

Iza sebe je ostavio pjesme, ali i rečenice po kojima će ostati upamćen, a posljednji intervju večer prije smrti, u kojem je izjavio “kako mu je svega puna glava”, s njim je ušao u legendu. Njegovi nastupi punili su dvorane bez obzira na to u kojoj su se državi održavali, publiku je osvajao glasom, stasom i karakterom, a poznat je bio i po svojoj skromnosti.  

Želio je djevojku koja cijeni prave vrijednosti

Njegove riječi ‘Ve sakam site’ (Sve vas volim) ni danas nisu oslabile, a koliko je bio nesebičan i skroman, otkrivao je kako na nastupima tako i u intervjuima. Rekao je i kako želi djevojku koja cijeni prave vrijednosti, a ne materijalne. Da je bio skromni mladić velikog srca, pokazivao je i svojim djelima: uvijek je nesebično pomagao onima kojima je to bilo najpotrebnije.

Predosjećao je kraj

“Pričate kako je život divan. I je, samo da potraje još malo”, ispričala je njegova starija sestra makedonskim medijima u jednom intervjuu što je rekao prije tragične pogibije.

Bio je omiljen među kolegama muzičarima i obožavale su ga hiljade fanova. Toše Proeski bio je i ostat će jedan od najsvjetlijih dijelova pop muzike na ovim prostorima. Njegov lik i djelo ni nakon 14 godina ne blijede, a on kroz svoje pjesme na neki način i dalje živi među nama.