Prikaz nove knjige dr. Sulejmana Topoljaka “Ljudska prava i slobode u islamu”

Sulejman Topoljak je redovni profesor na Univerzitetu Bihać, gdje kao stručnjak iz oblasti islamskog prava radi na Islamskom pedagoškom fakultetu kao predavač na nekoliko predmeta.

Krajem prošle godine izdao je novu knjigu “Ljudska prava i slobode u islamu” čiji izdavač je AKOS (Aosocijacija za kulturu, obrazovanje i sport BiH). Radi se o univerzitetskom udžbeniku za koji su recenziju napisali prof. dr. akademik Mujo Demirović, prof. dr. Šukrija Ramić i prof. dr. Nevzet Veladžić, rektor Univerziteta u Bihaću. U nastavku izdvajamo dio iz recenzije akademika dr. Muje Demirovića.

Image

Autor u predgovoru daje kratki pregled ljudskih prava i sloboda i ukazuje na specifičnost u svakoj društveno-ekonomskoj formaciji. On posebno apostrofira temeljnu tezu da su se čovjek i čovječanstvo kroz historiju udaljavali od temeljnih postulata što ih je dehumaniziralo i vodilo u moralni i svaki drugi sunovrat. Taj jaz udaljavanja od Uputa, raspuknuti prostor, popunjavale su moralne i druge destrukcije i dekadencije kao što je gubljenje dostojanstva, otuđenost, nepoštivanje ljudskih prava i sloboda itd. Već u prvom dijelu ove značajne studije autor koji je po vokaciji pravnik, posvećuje teoriji prava u islamu i njegovim zloupotrebama. On uz iznošenje primjerenih definicija vrlo mudro i razgovijetno, znanstveno utemeljeno obrazlaže razlike između filozofije ljudskih prava u islamu i zapadnjačkoj pravnoj misli koja je između filozofije koja je puna predrasuda, koju smo gore naveli. Naravno, pored drugih metoda, deskripcije analize tekstova itd., on se koristi komparativnim pristupom što osnažuje sliku organizuje sliku orginalnosti islamskog prava. Dalje, kroz cijeli rukopis autor provlači tezu o zabludama, lutanjima, zloupotrebama, kršenju ljudskih prava i sloboda koja nisu zasnovana na vrijednosnom sudu islamskog učenja i islama kao univerzalne vrijednosti koji je zasnovan na multireligioznosti, multikonfesionalnosti i univerzalne vrijednosti za čovjeka pojedinca i kolektiviteta. Čovjek kao “centar” Objave svoju zaštitu sloboda i prava ne traži u birokratskim, dogovornim dokumentima i sredstvima (konvencije, rezolucije, deklaracije) već u islamskim regulama koje su sadržane u ovom učenju. Te zadrške restrikcije nisu nametnute, one su čovjeku podarene od Svevišenjeg. Kada je riječ o korištenju metodoloških sredstava i alata kao relevantne i respektabilne literature proizilazi nedvosmislen zaključak da je ovo djelo urađeno po najvišim znanstvenim standardima i uzusima, piše objektiva.ba.

Sagledavajući ovaj rad u cjelosti, kao i ranije tekstove koje je autor napisao u čiji sam sadržaj imao uvida, mogu iskazati lično i akademsko zadovoljstvo što je ovako vrijedna knjiga približena javnosti i na taj način postala vlasništvo, putokaz i snaga kako zbog njenog karaktera tako i znalačkog predstavljanja važnosti iislamske misli koja obogaćuje znanstvenost uopće.