Ovaj put predstavljamo poznatu i uglednu porodicu begova Beširevića, čiji potomci danas žive u Cazinskoj krajini (Begove kafane, Ostrožac, Bosanska Krupa) te u Sanskom Mostu, Prijedoru, Bosanskom Novom i Bihaću.
Ova poznata i znamenita begovska porodica, prema predaji, potječe iz Anadolije u Turskoj, a imali su kule begovske u Pećigradu, Lipniku i Cetingradu. Neki su podrijetlo ove begovske porodice vezali su za sina Stojana Jankovića iz Ravnih kotara, koji je opjevan u mnogim epskim narodnim pjesmama.
Beširevići iz Ostrošca, bili su vlasnici starog utvrđenog grada Ostrošca, koji je bio sjedište kapetanije i s kojeg puca lijepi i nezaboravni pogled na rijeku Unu i obronke planine Grmeč. Početkom 20. st. grad Ostožac su prodali tadašnjem gradonačelniku i predstojniku Bihaća, grofu von Lotharu Berksu , koji je bio posljednji vlasnik starog grada Ostrošca te je svaki dan putovao na posao u Bihać iz Ostrošca, gdje je stalno živio.
Najpoznatija i najznamenitija osoba iz ove begovske porodice bio je Osman-aga, kapetan Ostrošca od 1690. do 1727, a on je nosio titulu aga, dok su njegovi sinovi nosili titulu beg. Ova stara begovska porodica u doba Austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, nije imala značajan utjecaj na tadašnje političke događaje. Njezin važan utjecaj na političke i vojne prilike u Bosni prestao je već sredinom 19. st., s posljednjim ostrožačkim kapetanom Murat-begom Beširevićem, tj. posljednjim izdankom begova Beširevića, koji je bio veoma utjecajan i znamenit u cijeloj Cazinskoj krajini. On je bio zet poznatog junaka Hasan-age Pećkog, s kojim baš nije bio u dobrim odnosima. Muratbegova sestra Ajiša, bila je udana za livanjskog kapetana Ibrahim-bega Firdusa. Nakon što je 1837. godine bosanski vezir Salih paša Vedžihija, koji je još ranije ukinuo kapetaniju Ostrožac, opljačkao je stari grad Ostrožac, a Murat-bega je prognao u Malu Aziju, pa su tim činom Beširevići u Ostrošcu gotovo dotjerani na prosjački štap. Murat –begu Bešireviću je tek 1843. dozvoljen povratak u Bosnu, ali nije se vratio u Ostrožac, nego je otišao u Livno, sestri, udovici Ibrahim-bega Firdusa, gdje je i umro 1846., daleko od svog Ostrošca i svoje Cazinske krajine, pa je eto tako nesretno završio život posljednji ostrožački kapetan.
Beširevići su bili i poznata vlastela i begovi s posjedima u Jasenici, a ove posjede im je oteo 1837. Vedžid-paša te je porušio i opljačkao njihove kule u Jasenici kod Krupe. Bili su kapetani i vlastela u Ostrošcu, Pećigradu i Šturliću, gdje su imali dosta kmetova i veliko bogatstvo. Lopašić navodi u spomenutom djelu, da su u vrijeme Austrougarske bili „kruha gladni“ jer su izgubili sve svoje posjede s mnogobrojnim kmetovima, koji su obrađivali te posjede i plaćali poreze.
Ponajviše selišta imao je Sulejman-beg Beširević, sin Tahir-bega Beširevića iz Bosanske Krupe (ABiH, Evidencija, kt. broj 4051). Posjedovao je 29 selišta s kmetovima, u Vranjskoj Mosuri 12, Vranjskoj Beširević 9, Radiću Malom 5, Petrovićima 2 i jedno selište u Pučeniku. Sulejman beg je umro 8. listopada 1918. godine, a sva njegova selišta naslijedili su, sin Hamdija i tri kćeri (Sidika, Zumra i Atifa), pa iz svega se može konstatirati, kako se ovdje radi o posve osiromašenoj bogovskoj porodici.
U pogledu beglučkih zemljišta površine iznad 575 dunuma, navodi se 1918. posjed od 575 dunuma u Brezičanima (kotar Prijedor), vlasništvo Vejsil-bega Beširevića, Mustaj-begova sina iz Brezičana s još četiri suvlasnika, te 909, 04 dunuma zemlje u Hadrovcima (kotar Sanski Most), vlasništvo Mustajbega Beširevića, Derviš-begovog sina iz Bosanske Krupe s još četiri suvlasnika.
Ako pogledamo katastar selišta porodice Beširević, vidimo da su imali selišta s kmetovima u raznim dijelovima zapadne Bosne.
Evo tog katastra :
BIHAĆ, 4 selišta
BOSANSKA DUBICA, 25
BOSANSKA GRADIŠKA 26
BOSANSKA KRUPA 59
BOSANSKI NOVI, 5
CAZIN, 33
PRIJEDOR, 20
SANSKI MOST, 26
____________________________
UKUPNO, 198 selišta
Sva selišta na prostoru kotara Cazin, bila su razbacana po okolici Ostrošca ( ukupno 33 selišta 1918., a od toga u Rujnici 14, Vrelu 9, Osredku Velikom 7 te tri selišta u samome Ostrošcu). Opči zaključak svega je, da su zemljišni posjedi begova Beširevića na prijelazu 19. i 20. st. bili neznatni, u odnosu na 18. st. te da je begovska slava i ugled gotovo nestala tijekom 19. st.
Enver Ljubvić / cazin.NET