„Znanje i pravda govore, a neznanje i nepravda urliču" (vrijeđaju i psuju), rekao je Arturo Graf, dodajući: „Ostajemo zapanjeni kad pomislimo kako je mala korist od istine na ovom svijetu."
Slijeđenje strasti
Samo dan ili dva nakon što su bebe - one prave i one političke - izišle da prošetaju, zastanu i kažu ono što gotovo svi znaju, a niko ne želi čuti, reagirali su mali branitelji velikih neistina, gaseći vatru istine, vodom lažnih optužbi i zamijenjenih teza. Čudi li ikoga činjenica da je među „vatrogascima" najviše onih koji su, po „zapovjednoj odgovornosti", već desetljećima najodgovorniji za sigurnost ne samo u glavnom gradu nego i u cijeloj zemlji. Premijer i parlamentarci, kojima nikada nije trebao izgovor za nerad, već su izmislili „cipelarenje" anonimnog administrativca, od najmirnijih protesta koje sam ikada vidio napravili su nacionalnu prijetnju, a oni koji godinama cijelu zemlju čine nemogućom za život, Sarajevo proglašavaju nesigurnim!
Ako do sada nije jasno i očigledno, u Bosni i Hercegovini se, ustvari, radi o pravdi i nepravdi i istini i neistini. U tom smislu, nepravda nanesena neistomišljeniku zbog fanatizma ili krajnosti prema jednoj ili popustljivosti i simpatijama prema drugoj strani nije prihvatljiva. Kada su u pitanju nagon neprijateljstva ili slabost svađanja, ne smije se emotivno reagirati, jer nepravda i neprijateljstvo prema „drugačijima" izvode iz istine i normi postupanja po njoj. Čovječnost se ogleda u naklonjenosti istini i pravdi, pa makar i na svoju štetu ili štetu roditelja i rođaka, bili oni bogati ili siromašni. Slijeđenje strasti vodi nepravdi i nepravednosti. Uzvišeni kaže: „Neka vas mržnja koju prema nekima ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti..."
„Sretan je", kaže Fridrih fon Šiler (Friedrich von Schiller), „samo onaj koji, da bi uživao, ne mora činiti nepravdu, a da postupa pravedno, ne mora se odricati."
Protesti iz Sarajeva koji su počeli kao manje-više spontano okupljanje majki s djecom, da bi se pretvorili u demonstrativno okupljanje šarolike skupine, uprkos činjenici da su to najzanimljiviji i najmirniji protesti koje sam u životu vidio, u opasnosti su da ih upropaste oni koji su se - ili koje su - demonstranti iznjedrili: potrošit će ideju, ali i mogućnost da se u budućnosti, kad se demokratija, makar i ulična, koliko-toliko uozbilji, pa se pokrenu protesti i/ili demonstracije. Stoga, treba znati da bilo koji i bilo kakvi ozbiljni protesti osim razloga - kojih je, nažalost, i previše - moraju imati kritičnu masu svjesnih demonstranata i artikuliran, dalekosežan, obuhvatan i maksimalistički cilj. Bez navedenih preduvjeta sve je to jeftini populizam i politikantstvo na tragu ovoga kojemu svjedočimo i koji uporno podržavamo - među ostalim, i političkim neorganiziranjem i neglasanjem - još malo pa dvije decenije. Ili, samo dokono druženje ljudi koji se odavno nisu vidjeli, kao što to jedan od „legendi" reče, predstavljajući očiglednu mahanu (protesta) u nešto pozitivno.
Koliko god heretički zvučalo, za početak bi se trebali prestati zvati „rajom" jer, ne želeći da ikoga uvrijedim, koliko god se taj izraz udomaćio u kolokvijalnom i kvaziurbanom pojmovniku, on ipak podrazumijeva značenje „svjetina, skupina, družina" (tur. raya, reaya; ar. mn. raa'ya „stado; podanici“ (jed. rai'yya) (Abdulah Škaljić, Turcizmi, 1989.), te je stoga, zaista, koristan makar koliko i pojam „etničke nečisti“.
Uvijek u flertu
U bosanskohercegovačkoj javnosti nepravedno zapostavljeni nebosanac koji je izrekao vjerovatno posljednje lijepe riječi o Bošnjacima, Miroslav Krleža, kaže: "Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu." Stoga, vrijeme je da se demonstranti upitaju je li stvarno i koga je sve dosta i zašto da, a ne „zašto ne", da to poznanstvo sa Bredom i Anđelinom ne znači političku pamet, da je funkcija predsjednika Socijalističkog saveza radnog naroda, ustvari, bila neradnička, kozerska i uvijek u flertu s vlastima, te da se, višedecenijsko deklarativno zalaganje za ljudska prava, bez ikakvih rezultata, neobično malo razlikuje od jednako jalovog višedecenijskog vladanja.
Dođe vrijeme kad i legende, koliko god urbane bile, odu u legendu. I tamo ostanu. U protivnom, i ovi će se protesti, kao i brojni prethodni, pretvoriti u farsu tipa dvogodišnjeg kampovanja poljoprivrednika ispred parlamenta, a nije isključeno da neki parlamentarni ili drugi slavuj prestane kreštati, pa da i za to optuže demonstrante, a nije isključeno da neki od nadobudnijih ili lukavijih parlamentarnih plaćenika namjerno uvrijedi ili, ne daj Bože, povrijedi neku majku ili dijete... Posljedice bi bile opasnije i dalekosežnije nego što je to iz ove perspektive moguće sagledati. I, šalite se govoreći istinu. "Moj način zbijanja šale je da kažem istinu. To je najsmješnija šala na svijetu." (Bernard Šo - Bernard Shaw).
avaz