Sve više predstavnika velikih njemačkih industrijskih kompanija traži produženje radne sedmice sa 35 na 40 sati, ali bez povećanja plata radnicima, tvrdeći da bi takva mjera mogla pomoći posrnuloj njemačkoj industriji da smanji troškove i postane konkurentnija.
Jedan od najglasnijih zagovornika ove ideje je Nikolas Stihl, predsjednik nadzornog odbora proizvođača motornih pila i vrtne opreme Stihl. On smatra da 35-satna radna sedmica u trenutnim ekonomskim okolnostima više nije održiva pišu tamošnji mediji.
“U dobrim vremenima Njemačka je sebi mogla priuštiti 35-satnu radnu sedmicu. Trenutno to više ne možemo”, poručio je Stihl, pozivajući poslodavce i sindikate da otvore razgovore o produženju radnog vremena.
Prema njegovom prijedlogu, zaposleni u metalnoj i elektroindustriji radili bi pet sati duže sedmično, dok bi njihova mjesečna plata ostala ista. Na taj način kompanijama bi se smanjio trošak rada po satu.
Stihl tvrdi da se njemačka industrija suočava s ozbiljnim gubitkom radnih mjesta te da je potrebno razmotriti i nepopularne mjere kako bi se zaustavio negativan trend. Naveo je da se Njemačka kreće prema gubitku oko 500.000 industrijskih radnih mjesta i poručio da treba učiniti sve kako bi se takav razvoj događaja zaustavio.
Međutim, Stihl nije jedini predstavnik njemačke industrije koji zagovara duže radno vrijeme.
Predsjednik nadzornog odbora Mercedes-Benza Martin Brudermüller ranije je također predložio povratak na 40-satnu radnu sedmicu uz zadržavanje iste plate. U tarifno vezanim kompanijama njemačke automobilske industrije trenutno je standard radna sedmica od 35 sati, iako ona nije zakonski propisana.
Ideja je jednostavna: ako zaposleni za istu mjesečnu platu rade pet sati više, kompanija dobija veći broj radnih sati bez povećanja troškova za plate.
Ekonomista Alexander Schiersch iz Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW) smatra da bi takav potez mogao povećati cjenovnu konkurentnost kompanija na svjetskom tržištu i potencijalno pomoći u očuvanju radnih mjesta. Međutim, postoji važan uslov – kompanije moraju biti sposobne prodati dodatnu količinu proizvedene robe.
U suprotnom bi se mogao pojaviti potpuno drugačiji efekat: kompanijama bi za isti obim proizvodnje bio potreban manji broj zaposlenih, što bi moglo dovesti do novih otpuštanja.
Dio ekonomista zato smatra da produženje radnog vremena ne rješava suštinske probleme njemačke industrije. Enzo Weber iz Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja (IAB) upozorava da se Njemačka suočava s krizom poslovnih modela i potrebom za tehnološkom obnovom, a ne samo s problemom cijene rada.
Prema njegovom mišljenju, odgovor bi trebalo tražiti u većoj produktivnosti, inovacijama, infrastrukturi, investicijama i razvoju novih industrija, dok bi smanjivanje efektivne cijene rada predstavljalo pogrešan smjer.
Debata bi mogla postati posebno važna tokom predstojećih pregovora u njemačkoj metalnoj i elektroindustriji. Sindikat IG Metall protivi se pretvaranju dužeg rada bez povećanja plate u novo opće pravilo, dok predstavnici kompanija tvrde da je zbog krize potrebno preispitati ranije dogovorene standarde.
Za milione radnika suština prijedloga ipak je vrlo jednostavna – radna sedmica bila bi produžena za pet sati, dok bi plata ostala nepromijenjena.
