Sarajlija Nenad o Neletu: Jaran ga vozio na aerodrom, je li to etničko čišćenje?

nele
Sarajlija Nenad Kovačević u svome tekstu osvrnuo se na citate iz knjige Neleta Karajlića "Fajront u Sarajevu" i aktuelne izjave nekadašnjeg frontmena grupe Zabranjeno Pušenje.

 

“Pročitao sam knjigu Neleta Karajlića “Fajront u Sarajevu”. Nisam mislio komentarisati nit mislim ulaziti u neki “cox”, al zarad istine i pravih činjenica dužan sam se osvrnuti radi svih prijatelja koji žive u regiji, jer bi mogli “popušiti” njegovu priču.” navodi Kovačević.

Kovačević zatim analizira citate iz knjige.

“Nele se očigledno služi metodom – ako neku laž dovoljno puta ponovi, ona će postati među ljudima istina. Ono što me iznenadilo jest da je zapravo sam sebe “posrao po glavi” u svojoj knjizi. Pa krenimo redom. Nele, na strani 364 kaže, citiram: “Ja živim u Beogradu, al’ ja nisam odavde. Ja sam iz Sarajeva, samo što sam otuda otjeran.” Nadalje, na strani 365 kaže, citiram: “E, sad shvatam zašto me zovu agresorom. Da me ne zovu tako, morali bi me zvati onako kako ja sebe zovem – žrtva etničkog čišćenja!”” piše Kovačević.

Da li ste čuli za jednu žrtvu etničkog čišćenja koju jaran vozi na aerodrom?

“Prije nego iznesem par detalja i činjenica koje ja znam, samo ću se okrenuti još par Neletovih rečenica u knjizi kojima praktično sam sebe pobija. Na strani 360 on kaže kako je trećeg ujutro otišao u Estradu na kafu, gdje je zatekao vlasnika Pericu. Ovaj mu govori kako je loša atmosfera, kako nema mjesta za optimizam, i pošto mu žena radi u JAT-u, da može Neletu srediti karte da on sa ženom i djetetom leti za Beograd. Nele mu na to odgovara, citiram: “Rekao sam mu, iz poštovanja prema njegovim godinama, da sam spreman da poslušam, al’ da je možda pametnije sačekati da se vidi šta će se dogoditi šestog”. Dakle, nije mu se išlo.

Nadalje, kaže kako dolazi kući gdje zatiče svoju ženu u šoku, jer joj je Cober (Benja Isović) javio da će tu noć biti frka, da će zavrnuti vodu, pa da zbog malog djeteta napune kadu. Neletova žena izbezumljena, on također, i on odlučuje da iskoristi ponudu Perice i sredi karte za još uvijek standardni let Sarajevo-Beograd. Na aerodrom ih vozi Zena (Zenit Đozić aka Fu-Do).

E, hajte mi sad molim Vas Vi recite – da li ste čuli za jednu žrtvu etničkog čišćenja koju jaran vozi na aerodrom, a ti letiš redovnim letom? Ja fakat nisam! S obzirom da imam prijatelje koji su istinske žrtve etničkog čišćenja, njih je vozio bus natrpan ljudima za odstrel, a pobjegli su hodajući kroz šume i brda pješice 200 km, pri tome jedli travu, mahovinu i bube. Da ironija bude još veća, ili da kažem Neletova laž, ja sam odrastao u naselju do njegovog – Bjelave, gdje sam proveo i čitav rat, pa znam malo i detalja s terena.” opisuje Kovačević.

Autor teksta se zatim osvrće na odnos Sarajlija prema Neletovom ocu.

“Prije svega, on u knjizi govori da mu je i otac bio žrtva i kako su mu stavili krst na vrata. Opet, hajte mi objasnite detalj da se u jesen ‘92 skupljali po raji lijekovi za Neletovog oca, jer je zdravstveno zalošio, i isti su mu odneseni na vrata (umro je 1999.). Jesu li to isti ljudi koji su Neleta, kako biva, potjerali, sada mu spašavaju oca?” pita se.

“Ja sam Nenad Kovačević od oca Slobodana, čitav rat sam proveo na Bjelavama”

Kovačević zatim nabraja imena poznatih Sarajlija koji su ostali u svom gradu.

“Također, mi objasnite činjenicu da je skoro sva ekipa ostala u Sarajevu, a pazite imena – Branko Đurić (Đuro), Boro Kontić, Slobodan Kovačević (i Dodo i Bodo ostali u Sarajevu), Davorin Popović, Milomir Kovačević, Boris Siber (Shibi), Davor Sučić (Sejo Sexon), Srđan Jevđević (Gino Banana / Kultur Shock), Đani Pervan, Mirko Srdić (Elvis J. Kurtović), Mladen Vojičić Tifa, Milić Vukašinović, Aleksandar Saša Petrović, Dražen Žerić (Crvena jabuka), itd. Evo ih i danas živi i zdravi, što u Sarajevu, što negdje drugo.”

“Ja sam Nenad Kovačević, od oca Slobodana, uglednog građanina ovog grada i države, čitav rat sa rajom proveo na Bjelavama i gle čuda, nit mi je ko prijetio, nit nas je ko tjerao, nit smo imali ikakav problem, nit smo gdje otišli. Elem, sve ovo pišem jer nije u redu da laž zaživi i da počnu ljudi vjerovati da je Sarajevo muslimanski grad u kojem se svima ostalima il leti glava il slično. Sarajevo nije nikad bilo niti će ikad biti muslimanski grad, niti bilo čije drugo! Zaista mi nije jasno zašto Nele prosipa te laži, pogotovo što mu niko od raje odavde ne zamjera niti što je otišao, niti što je otišao u Beograd. Pa otišli su u Beograd i Čola, i Brega, i Haris Džinović, pa evo ih po Sarajevu hodaju uzdignuta čela i svi ih grle-ljube. Niko mu ne zamjera ni što je odlučio da bude veći Srbin od Vladike, al’ ovakve laži zaista nemaju mjesta, pogotovo ne u nekoj knjizi koja će doprijeti do šire javnosti. Šteta, da je imao mozga (i muda), i vratio se ovdje, radio bi isto što radi i sada, al’ bi doslovno imao status Boga…” napisao je Kovačević u svom osvrtu.