SDA zakazala press konferenciju: Konaković je diplomirao šest godina prije nego što je završio fakultet

.

 

Kantonalni odbor SDA Sarajevo poslao je danas poziv medijima za konferenciju za novinare na kojoj će biti predstavljeni rezultati Izvještaja nadležnog inspektorata o upisu, studiranju i sticanju diplome zastupnika u Skupštini KS Elmedina Konakovića.

Kako se navodio u pozivu, Klub SDA u Skupštini Kantona Sarajevo je 13. juna ove godine podnio prijavu Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove, u kojoj su jasno i taksativno navedene sve nezakonitosti prilikom upisa, studiranja i nelegalnog sticanja diplome zastupnika Elmedina Konakovića.

Tim povodom, KO SDA Sarajevo organizira konferenciju za medije, na kojoj će biti predstavljeni rezultati Izvještaja nadležnog inspektorata. Konferencija za medije biće upriličena u ponedjeljak, 19. septembra, u Centrali SDA u 12:00 sati.

O nalazi Inspekcije i diplomi zastupnika Konakovića u posljednjem broju pisao je i magazin Stav.

Nakon što je završio dvogodišnji studij više škole, Konaković upisuje trogodišnji bolonjski studij, i to tako što starta od treće godine. Završivši ekspresno treću godinu i odbranivši diplomski rad, shvata da ne može dobiti diplomu jer mu nedostaju položeni ispiti iz prve dvije godine. Upisuje se potom na prvu godinu i završava je iste godine, položivši sve ispite i prije nego što je odslušao nastavu. Zatim pravi pauzu od nekoliko godina, pa upisuje drugu godinu studija. Kad je i to završio, priznat mu je stari završni diplomski rad, smatralo se da je dovoljno to što je već jednom nelegalno diplomirao šest godina prije nego što je završio fakultet. Dakle, Konakovićev studij ne završava polaganjem diplomskog rada, naprotiv, tek tada počinje

Konstatacija da se historija ponavlja više niko ozbiljan ne dovodi u pitanje. Potvrdu tačnosti te tvrdnje ovih dana imamo u zvaničnom odgovoru Kantonalne uprave za inspekcijske poslove dostavljenom Klubu Stranke demokratske akcije u Skupštini Kantona Sarajevo. Da bi se ovaj odgovor pravilno shvatio, nužno je posegnuti za historijskim činjenicama, a kao relevantna ličnost, čiji život i profesionalni angažman na najbolji način mogu dočarati akademski put ili uspon glavnog lika iz inspekcijskog odgovora, može poslužiti legendarni Brazilac Carlos Henrique Kaiser.

SARAJEVSKI CARLOS HENRIQUE KAISER

Za slabije upućene ili one koji nisu ljubitelji nogometa, riječ je o fudbaleru koji u svojoj cijeloj nogometnoj karijeri nije zabio niti jedan gol, a igrao je kao napadač. On je najveća varalica u povijesti nogometa koji je, šarmom i trikovima, kao svojim glavnim adutima, tjerao velike svjetske klubove da mu ponude ugovor. To je čovjek za kojeg se tvrdi da je želio biti nogometaš bez igranja nogometa!

Iako nije imao potreban talent, sposobnost i vještine za uspjeh u fudbalu, on nikada nije odustao od svog sna da postane fudbaler. Uspjeh je zasnivao na prevari – koja se gradila na prijateljstvima i druženju s poznatim fudbalerima – na hrabrosti, šarmu i drugim tehnikama manipulacije. Na takav način uspio je okončati sportsku karijeru, promijenivši veliki broj klubova, a da kao napadač nije postigao niti jedan pogodak. U najkraćem, u njegovom sportskom životu ništa nije bilo regularno.

Ova kratka epizoda o “najuspješnijem neuspješnom napadaču” nameće se sama od sebe dok se čita odgovor Kantonalne uprave za inspekcijske poslove u vezi s akademskom karijerom Elmedina Konakovića. Njegov akademski put ili uspon možda nije planetarno prepoznat kao kod spomenutog Brazilca, ali za naše uvjete Konaković se nesumnjivo može kandidirati za sami vrh liste onih koji su na najčudniji način ostvarili u akademskoj karijeri ono što mnogi mogu samo sanjati.

Elmedin Konaković 2004. godine upisuje dvogodišnji studij na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja, a poslije toga na istom fakultetu i prvi ciklus studija u trajanju od tri godine, nakon čega upisuje i uspješno završava magistarski studij. Nije poznato da li je i gdje je Konaković eventualno upisao doktorski studij, iako se u javnosti može čuti da je to učinio u Novom Pazaru.

KAKO SE KALIO VANSERIJSKI TALENT

Ono što se iz odgovora prosvjetne inspekcije može zaključiti jeste da nije prezentirana dokumentacija na osnovu koje se moglo utvrditi pod kojim uvjetima i kako je Konaković upisao dvogodišnji studij 2004. godine. Međutim, ono što je još interesantno jeste način na koji je Konaković upisao i okončao studij za stjecanje visoke stručne spreme. Naime, Konaković je s višom stručnom spremom 2006. godine upisao prvi ciklus studija po bolonjskom sistemu, i to ne kao obični smrtnici, uz prijavu na konkurs i polaganje prijemnog ispita, koji su bili obavezni. On se, kao posebno talentiran diplomac s višom stručnom spremom direktno upisao na treću godinu studija, pri čemu je potpuno preskočio prve dvije studijske godine. Međutim, tu nije kraj njegovim bravurama, on 2008. godine, u februaru, za svega dvanaest dana polaže sve ispite iz treće godine, a onda 5. marta 2008. godine uspješno brani diplomski, završni rad, što znači da je trogodišnji studij upisao krajem 2006, a uspješno ga okončao već u martu 2008. godine. Obrazovni sistem u Kantonu Sarajevo proizveo je mnogo vanserijskih talenata, ali proizvesti bečlera prvog ciklusa trogodišnjeg studija sa samo jednom godinom studiranja nadilazi sve prijašnje uspjehe. Takav uspjeh mijenja paradigmu visokog obrazovanja, i to “iz temelja”.

Međutim, kao što što uvijek biva, u svom studentskom zanosu i žaru Konaković i njegovi mentori protekom vremena uočavaju da su se ipak previše “zaigrali”. Problem nastaje kada menadžeri, koji su odobrili njegov transfer s više na visoku stručnu spremu, shvataju da na regularan i zakonit način Konakoviću, ipak, ne mogu izdati diplomu visoke stručne spreme, s obzirom na to da nije ostvario potrebnih 180 ECTS bodova neophodnih za okončanje trogodišnjeg studija.

Otkriće o nemogućnosti štampanja i izdavanja diplome, iako je Konaković okončao studij, nakon što je 5. marta 2008. godine uspješno odbranio završni rad pred mentorom, a kasnije će se ispostaviti i svojim idejnim guruom Izetom Rađom, dokazuje dvije slabosti u akademskom obrazovanju Elmedina Konakovića. Prva, iako je diplomirao i odbranio završni rad, Konaković ipak nije ostvario potrebnih 180 ECTS bodova, i druga, da se uopće nije mogao upisati na prvi ciklus studija, i to direktno na treću studijsku godinu. Treba podsjetiti da je uvjet za upis na treću godinu studija na prvom ciklusu, prema Zakonu o visokom obrazovanju i Pravilima studiranju Univerziteta u Sarajevu za prvi ciklus studija, bio da je student ostvario 120 ECTS bodova u prve dvije godine studija i da je položio sve predmete iz prve dvije godine. Međutim, ništa od spomenutog Konaković nije ispunio, što zakonitost njegove diplome s prvog ciklusa studija dovodi u pitanje, ali nužno i diplomu koju je poslije stekao na drugom ciklusu.

PRVU GODINU UPISAO NAKON ŠTO JE ZAVRŠIO TREĆU

Kako bi neuspjelu prevaru ispravili, Konaković i odgovorni za njegov transfer na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja donose odluku da je nakon treće godine potrebno ipak odslušati nastavu i položiti razliku predmeta s prve dvije godine studija. Tako Konaković, u maniru spomenutog Kaisera, pravi manevar i sada već kao diplomant prvog ciklusa studija po Bolonji, upisuje prvu, a nakon toga i drugu godinu studija. Kapital s kojim je pristupio slušanju i polaganju prve dvije godine studija, a to je već položeni ispiti iz treće godine i odbranjeni diplomski rad, omogućio mu je da u istoj 2008. godini, ali u decembru, položi sve ispite iz prve godine studija.

Interesantno je primijetiti da je Konaković, uprkos “zimskom prelaznom roku”, ostao u izuzetnoj formi, tako da je samo u periodu od dvanaest dana (od 10. do 22. decembra 2008. godine) položio svih dvanaest ispita iz prve godine studija. Iako je u akademskoj 2008/2009. godini slušao prvu godinu studija, ostaje enigma kako je i prije nego je odslušao nastavu u zimskom i ljetnom semestru već u decembru stekao pravo polagati ispite iz prve godine. Naravno, takve vještine u sposobnosti, običnim igračima, odnosno, u ovom slučaju studentima, ostaju u domenu naučne fantastike. Međutim, ova psihofizička kondicija Konakovića ipak nije držala dovoljno dugo kako bi i drugu godinu studija položio 2009. godine, što on čini tek 2014. Ne treba nikada zanemariti bitnu činjenicu, a to je da sve ovo Konaković radi kao “diplomant” sada s već značajnim stažom, budući da je od 5. marta 2008. godine, kada je uspješno diplomirao, proteklo nekoliko godina. Kako bi završio drugu godinu studija, Konaković 2013. godine podnosi molbu Fakultetu da mu se odobri ponovno stjecanje statusa studenta i polaganje ispita iz druge godine.

PO KOJEM JE PLANU I PROGRAMU OKONČAO STUDIJ

Naravno, na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja, duboko svjesni da se radi o vanserijskom talentu, na Nastavno-naučnom vijeću samo tri dana nakon podnesene molbe, u septembru 2013. godine, donose odluku kojom se Konakoviću odobrava stjecanje statusa studenta, nakon čega on već 2014. godine polaže i sve ispite iz druge godine studija.

Višegodišnje izbivanje s Fakulteta i odsustvo iz nastavnog procesa Konakoviću je očito ostavilo traga na psihofizičku kondiciju tako da ispite iz druge godine studija polaže tokom cijele 2014. godine, a ne kao nekada u svega nekoliko dana.

Interesantno je primijetiti da prosvjetna inspekcija u svom odgovoru navodi da Nastavno-naučno vijeće odlukom iz 2013. godine, kojom se Konakoviću odobrava ponovno stjecanje statusa studenta i nastavak studija, određuje da je Konaković obavezan nastaviti studij prema Nastavnom planu i programu koji važi u vrijeme donošenja odluke. Ovakva odluka značila je da je on bio obavezan položiti, osim ispita druge godine, i završni rad koji se, prema važećem Nastavnom planu i programu, vrednuje s 15 ECTS bodova. Međutim, suprotno odluci Nastavnog vijeća, Konaković studij nastavlja prema Nastavnom planu i programu iz 2006. godine, koji se primjenjivao kada se on direktno upisao na treću godinu studija.

OBRAZOVNA REGRESIJA UMJESTO PROGRESIJE

Ne treba imati nikakve dileme da je u svemu ovome posebnu ulogu imao Izet Rađo, Konakovićev guru i kasnije mentor na drugom ciklus studija, koji završava u vrijeme dok je bio kantonalni premijer 2017. godine.

Kako god bilo, Konaković je posljednji ispit iz druge godine položio 12. septembra 2014. godine, nakon čega više nije polagao završni ispit, iako se prema Zakonu o visokom obrazovanju i Pravilima studiranja Univerziteta u Sarajevu završni ispit može polagati tek nakon što se uspješno polože svi ispiti predviđeni Nastavnim planom i programom. Zato ostaje nejasno po kojem osnovu je Konakoviću priznat završni, diplomski rad koji je položio još davne 2008. godine, kao završni rad na prvom ciklusu studija koji je završio šest godina poslije? Ovo ne treba čuditi kada se prati spirala njegovog obrazovanja koja, prema zvaničnim zapažanjima prosvjetne inspekcije, podrazumijeva da je Konaković prvo završio treću godinu studija u februaru 2008. godine, nakon čega je iste godine polagao ispite iz prve godine studija, te na kraju 2014. godine polagao ispite iz druge godine studija.

Kada se sve sumira, proizlazi da je Konakovićev put stjecanja visoke stručne spreme imao vrtoglav put koji teško da se primjenjuje bilo gdje na svijetu. Ipak, ono što je sigurno jeste da je ovaj akademski put i uspon podrazumijevao kretanje unazad, umjesto kretanja naprijed. Takvu sudbinu doživjeli su i svi kolektivi u kojima se Konaković tokom svoje sportske i profesionalne karijere pitao, a najbolja potvrda tome je Košarkaški klub “Bosna”. Naravno, takvu sudbinu danas ima i Kanton Sarajevo u kojem, po vlastitom priznanju, Konaković “lideriše procesima”.

Ovo je samo “ram za sliku” lika i ne/djela jednog akademca koja će u narednim danima biti slikana na osnovu podataka i informacija iz odgovora Kantonalne uprave za inspekcije poslove.